MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Sabrat će svoje izabranike s četiri vjetra.
Nedjelja, 17. 11. 2024. TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Dn 12,1-3; Ps 16,5.8-11; Heb 10,11-14.18; Mk 13,24-32
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Daniel govori o vremenu kada će mrtvi ustati na uskrsnuće, jedni na život, drugi na propast.
Čitanje Knjige proroka Daniela
U ono će vrijeme ustati Mihael, knez veliki, koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi. Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.
Riječ Gospodnja.
II. Krist je za razliku od svećenika u izraelskom narodu prinio samo jednu žrtvu kojom briše sve naše grijehe.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijehâ. A Krist, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.
A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.
Riječ Gospodnja.
III. Isus naviješta vrijeme svog ponovnog dolaska te opisuje kako će izgledati, no napominje da osim Oca nitko ne zna kada će ono nastupiti.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.
A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Prema Isusovim riječima, kršćani, pored svih strahota koje im prijete, u svom životu ne očekuju kataklizmu i propast svijeta, nego očekuju novo nebo i novu zemlju. Kršćani, i pored nevolja i progonstava tih dana, ne očekuju svoj svršetak, nego novi procvat života u ostvarenju vječnosti osigurane pravednim i milosrdnim sudom Krista Kralja svega stvorenja. Kršćani u svemu tome otkrivaju da je blizu Kristov dolazak i svu svoju pažnju, osjećaje i misli usmjeruju prema tom slavnom dolasku svoga Otkupitelja Isusa.
U napasti smo da u teškim iskušenjima, u mukama koje razaraju sve što smo gradili, pomislimo da nas je Bog ostavio, da ga nema, da je na krivoj strani. U napasti smo da pomislimo da Bog nije ljubav, jer po našim mislima, on to ne bi smio dopustiti, to se nije smjelo dogoditi. Neprestano nam je prisutna napast; nije li nas Bog ostavio? Ili: gdje je taj Bog i zašto ne učini nešto da se skrate ovi dani?
I evanđelje današnjeg dana želi nam to isto reći. Kad sve to vidite znajte: blizu je, na vratima. Blizu je Isus, na vratima je onaj za koga smo katkada u svojom muci pomislili da je negdje neizrecivo daleko. Tu je! I sve ovo je znak njegove prisutnosti, a ne odsutnosti.
Nahranimo tu nadu i ove nedjelje dok budemo slušali evanđeoske riječi i dok budemo s vjerom Crkve prihvaćali Isusovu prisutnost kao hranu, kao pričest. Shvatimo da je to čas susreta. Preduhitrimo sve strašne slike ovom stvarnošću misnog dara u kojem nam se Isus neprestano daruje.
Fra Zvjezdan Linić, Neka mi bude po riječi tvojoj
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Znamo da svaki život ima svoj početak i kraj. I jedno i drugo obavijaju nama nepoznata otajstva. No, ono što vjerujemo i znamo jest da kako je početak bio u Bogu, tako će i kraj biti u njemu. Ostanimo u stalnom zajedništvu s njime, svojim izvoromdok putujemo prema njemu kao svojemu uviru koji nas čeka na kraju zemaljskog života.