TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!

Nedjelja, 8.11.2026. TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:

Mudr 6, 12-16; Ps 63, 2-8; 1Sol 4, 13-18; Mt 25, 1-13

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Mudrost nalaze oni koji je traže i sama je misao o mudrosti već početak mudrosti. Ona prati život onih koji je ljube i trude se steći je.

Čitanje Knjige Mudrosti

Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i ususret im dolazi u svakoj misli.

Riječ Gospodnja.

II. U vjeri u uskrsnuće kršćanin pronalazi utjehu i nadu u susretu sa smrću svojih bližnjih. Po Gospodnjem drugom dolasku, svim vjernima slijedi uskrsnuće i trajno zajedništvo s njim.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo! Nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

Riječ Gospodnja.

III. U prispodobi o mudrim i ludim djevicama, Gospodin ukazuje na važnost pripravnosti života za ulazak u kraljevstvo nebesko.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

…I mi danas imamo odgovornu zadaću, biti spremni za dolazak zaručnika. Naše svjetiljke moraju biti stalno upaljene, tj. valja nam biti čiste duše u trenutku njegova dolaska. Moramo imati dovoljnu količinu ulja za svjetiljke, a to su dobra djela, posvećenost Bogu u molitvi, a osobito ljubav. Zato je važno da ne budemo kao onih pet ludih djevica, koje su bile zauzete drugim stvarima pa su zanemarile ono prvobitno što su tog dana trebale napraviti. Moramo ostaviti ono što je zemaljsko, što je propadljivo, prolazno. Valja ostaviti sve što nas udaljava od Boga kako nam se vrata ne bi zatvorila, kao što se dogodilo ludim djevicama.

U današnjem vremenu, gledajući televiziju i čitajući novine, svaki smo dan svjedoci nesreća: pad aviona, sudar vlakova ili autobusa punih putnika, pa opet potres, poplave, požari. U svakom od tih slučajeva smrt uzima svoje žrtve. A Isus nam kaže: „Ne znate ni dana i časa“. Stoga je važno da budemo pripravni.

Zato Bog pozivlje sve ljude da na kraju svoga života sudjeluju na velikoj gozbi u njegovu kraljevstvu. Taj poziv jedinstvena je prilika i treba ga uzeti ozbiljno. Upaljena svjetiljka u ruci znak je prihvaćanja Božjeg poziva i spremnosti da čekamo početak gozbe. To je uvjet bez kojega se ne može za Božji stol. Na neki način i Bog je nemoćan da tu učini drukčije. Zato Evanđelje završava onako jasnim i ozbiljnim Isusovim upozorenjem kako valja bdjeti. Mi ne znamo koliko vremena imamo i nikad nećemo znati. Stoga moramo bdjeti i moliti. I zato razmotrimo već danas stanje duše i smisao koji nas vodi u svakodnevnom životu, u poslu…, i ponovimo – ispravljajući svoje nakane ako nisu u skladu s Božjim naumom – molitvu iz današnjeg pripjevnog psalma: “Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.“

Dobro znam, Gospodine, da ništa što radim nema smisla ako me ne približava tebi.

Fra Marin Mikulić

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Prosvijetljeni Božjom riječju i nahranjeni njegovim tijelom nastavimo svoj kršćanski hod, svjesni da nam Bog povjerava naizgled obične trenutke života, koje želi prožeti svojom prisutnošću. Neka nam svjetiljke budu upaljene, srce pripravno, a korak odvažan.