TREĆA VAZMENA NEDJELJA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Prepoznaše ga u lomljenju kruha.

Nedjelja, 19. 4. 2026. TREĆA VAZMENA NEDJELJA

ČITANJA:

Dj 2,14.22-33; Ps 16,1-2a.5-11; 1Pt 1,17-21; Lk 24,13-35

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Isusova smrt nije na osvetu ili pogubljenje onih koji su njega osudili. Naprotiv, i njihovo zlo ubrojano je u spasenje svih ljudi.

Čitanje Djela apostolskih

Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«

Riječ Gospodnja.

II. Isus je naša Pasha i on je odabrao taj put na spasenje svima koji se njemu obrate. Otkupljeni smo njegovom krvlju, oslobođeni od ropstva svijetu.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.

Riječ Gospodnja.

III. Isus poučava učenike na putu u Emaus i poučava ih kako bi ga prepoznali u lomljenju kruha.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

…I mi smo danas zajedno s Isusovim učenicima. Na žalost, nismo ništa bolji od onih učenika. Poput njih, i mi smo praktički odrasli s Isusom. Od malih nogu su nas učili sklapati ruke, moliti molitve. Od prvog razreda smo učili njegove zapovijedi. Odrasli smo u kršćanskom ozračju, u vjeri u Isusa Krista. Drugovali s njim, ali ga baš i nismo onako osobno doživjeli. I onda, kada smo dospjeli do zrelih godina, kada su nas životne nevolje išibale, pokazalo se da nismo doživjeli onu pravu bliskost s Isusom, da smo ga nekako površno doživljavali, da smo ga gledali kao na nekoga koji se brine za naš ovozemni život i uređuje ga, s tim da nam obećava i budući. I onda, kada nam stvari baš ne idu najbolje, malakšemo. A Gospodin Isus i nama, baš kao onoj dvojici učenika u Emausu, pokazuje ono što je bitno. Otkriva nam se i danas u lomljenju kruha, kruha riječi i kruha svojega Tijela, u euharistiji, u pričesti. Tako nam on pokazuje da nije bitno ono što mi vidimo i zaključimo svojim iskustvom. Bitno je otajstvo koje otkrivamo svojim srcem. I u današnjem slavlju Gospodin Isus ostaje sakriven našim očima. Međutim, srcem ga možemo doživjeti i susresti. U euharistiji susrećemo Isusa koji se predaje za nas, Isusa čija se krv prolijeva za nas. Susrećemo svu njegovu ljubav. U misnom slavlju doživljavamo kako je Gospodin Isus bio svome Ocu vjeran i poslušan sve do smrti na križu. Doživljavamo kako je on to sve učinio radi nas i radi našega spasenja.

Zato mu danas ne želimo poput njegovih učenika dodijavati o nekim našim kratkoročnim i ovozemnim željama i prohtjevima. Poput pravih njegovih učenika molimo ga samo da tražimo Očevu volju, da je ispunjavamo i vršimo svjesni da nam u tome slučaju on ispunja život i sada i u vječnosti. Jer, što god da nam se dogodilo ili događalo, Gospodin je uz nas. Gospodin Isus umrli i uskrsli, Gospodin Isus proslavljeni i slavni, Gospodin Isus, kralj neba i zemlje, Gospodin Isus naš brat i prijatelj, Gospodin Isus koji se za svakoga od nas predaje da nas učini dionicima svoga božanstva. I što je najljepše: sve se to ostvaruje i posadašnjuje upravo u euharistiji. Zahvalimo Bogu na tolikim darovima i zamolimo ga da nam svako euharistijsko slavlje bude na radost i spasenje.

Prof. dr. vlč. Zvonko Pažin

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Iako ga učenici nisu prepoznali, Isus nije odbio hodati s njima. Oni ga nisu prepoznali ne zato što bi bio odsutan, već jer su njihova očekivanja bila pogrešna. Nije ih ispravio silom, već ih je poučio Pismima. Isus uči i nas kako da ponovno pročitamo svoju priču, priču svojih života u prepoznamo njegov put. Naša vjera ne počinje viđenjem ili dokazima, već slušanjem i povjerenjem. Neka nas na tom putu prati Božji blagoslov.