TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Među vama stoji koga vi ne poznate.

Nedjelja, 13. 12. 2020. TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA

ČITANJA:

Iz 61,1-2a.10-11; Lk 1,46-50.53-54; 1Sol 5,16-24; Iv 1,6-8.19-28

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

 I. Prorok je poslan donositi utjehu narodu, navješćujući Božje spasenja. Ono je uzrok radosti i za samoga proroka, koji se raduje ostvarenju Božjeg obećanja te prenosi narodu, kao službenik Božje milosti, radost zbog blizine Božjega dolaska, kojom je i sam zahvaćen.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.

Riječ Gospodnja.

II.  Apostol Pavao poziva kršćane na neprestanu radost, molitvu i zahvaljivanje kao znak novoga života u Kristu. Kršćanin je pozvan živjeti u otvorenosti Duhu Božjeg, uvijek svjestan da je od Boga posvećen.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za do­lazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.

Riječ Gospodnja.

 III. Ivan Krstitelj predstavljen je kao onaj koji poslan biti svjedok Svjetla, kojemu je pozvan pripraviti put. Predstavljajući samoga sebe, Ivan se naziva „glasom koji viče u pustinji“, te svjedočanstvom života ukazuje na prisutnost onoga koji dolazi – Krista Gospodina.

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? ­Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:

»Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’

– kako reče prorok Izaija.«

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Riječ Gospodnja.

 RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

 Ivan Krstitelj ponizno i iskreno u više navrata govori o tome što on nije: „Nisam Krist! Nisam Ilija! Nisam prorok!“ Možemo svojim riječima jednostavno reći: Ivan se ne pravi važan, ne želi ubirati tuđe plodove, ništa ne gradi na laži.

U tome je Ivanova veličina. Čovjek je u svojoj biti upućen na Boga od kojega prima život i postojanje. Čovjek je istinit tek u potpunoj ovisnosti o Bogu. Izvan te ovisnosti čovjek na neki način reže granu na kojoj sjedi. Istina o čovjeku jest da je on Božje stvorenje. Ta će se istina produbiti u Isusovoj objavi na taj način što će se čovjek moći prepoznati kao dijete Božje. Samo tako čovjek jest. Bez životne povezanosti s Bogom čovjek nestaje. Toliko jesmo, toliko postojimo, koliko smo Božji! Ivan to osjeća. On jest, on postoji samo kao onaj koji služi Gospodinu. Kako je to Ivan divno izrekao govoreći o svom umanjivanju i Božjem uvećavanju! Njegova je riječ nama izazov, izazov svakom vremenu. Koliki se danas, kao i nekada, žele nametnuti kao da su netko, žele sebe ponuditi kao veličinu koja može zasjeniti čak i Isusov autoritet. Koliki i danas, nudeći ljudima svoje usluge i svoje spoznaje, odvode čovjeka od istinskog svjetla, od Krista, jedinog spasitelja.

Još jedna rečenica u današnjem Evanđelju jednako tako navodi na razmišljanje: „Među vama stoji koga vi ne poznate!“ Je li istina da Isusa nisu prepoznavali jedino Ivanovi suvremenici? Kako je s nama danas? Koliko smo mi sposobni otkriti, prepoznati Isusovu prisutnost u svojoj sredini? On i među nama stoji, a ipak tako malo utječe na naš život, naše raspoloženje, naše planove. Živimo kao da ga nema. Zapravo tada ne živimo, jer samo On može dati svemu smisao i život.

Ivan Krstitelj nije svjetlo, nego onaj koji svjedoči za Svjetlo. Isus je Svjetlo svijeta. On treba i nas da kao njegovi prosvjetljenici raznosimo Svjetlo do nakraj zemlje.

fra Zvjezdan Linić, Neka mi bude po riječi tvojoj

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Današnja su čitanja puna radosti, nade i iščekivanja Kristova ponovnog dolaska. Ne zaboravimo se iz dana u dan radovati svemu što je pred nama. Iz svega kroz život, izvucimo dobro i to dijelimo jedni drugima.