ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Bijahu kao ovce bez pastira.

Nedjelja, 21. 07. 2024. ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Jr 23,1-6; Ps 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Bog obećava izabranom narodu pastira koji će čuvati svoje ovce, u čije vrijeme neće biti straha od grabežljivaca.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje – govori Gospodin. Stoga ovako govori Gospodin, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: »Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših – govori Gospodin. I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti« – govori Gospodin.
»Evo dolaze dani
– govori Gospodin –
podići ću Davidu izdanak pravedni.
On će vladati kao kralj i biti mudar
i činit će pravo i pravicu u zemlji.
U njegove će dane Judeja biti spašena
i Izrael će živjeti spokojno.
I evo imena kojim će ga nazivati:
’Gospodin, Pravda naša.’«
Riječ Gospodnja.

II. Krist pomiruje ljudsko i Božansko, pastir se predaje kao janje, jer u tom pomirenju primamo pristup Ocu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu – po Krvi Kristovoj.
Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.
Riječ Gospodnja.

III. Isus ide s učenicima na osamu kako bi se okrijepili u miru i molitvi, no ljudi ih pretječu do njihovog odredišta, a on se smiluje nad njima, jer bijahu kao ovce bez pastira.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

… Mi mislimo da je solucija za većinu problema dati ljudima više – stvari. Mi smo uvjereni da više novca sve rješava. Više različitih polica osiguranja. Više konja pod haubom. Više četvornih metara stambenog prostora. Više pari cipela. Više vježbanja. Više vitamina.
Mi smo uvjereni da nema baš neke velike koristi ako ljude budemo „poučavali“. Ljudima jednostavno treba dati što više „materijalnog“ ili još bolje „kruha i igara“ ili ako ih već treba nečemu „poučiti“ onda neka to bude kako zaraditi više novaca. I onda će svi biti bez problema. Svi sretni i veseli.
Sve što je duhovno to se ismijava kao nešto „neproduktivno“, kao nešto što usporava čovjeka u dosezanju veće „produktivnosti“. Ovaj mentalitet dobro je natopio današnjeg čovjeka. Impregnirao ga je. Nažalost uvukao se je i u Crkvu. Današnje svete mise sve su kraće, a propovijedi se odverglaju bez strasti i zanosa, a nažalost puno puta i bez Krista.
A mi danas slušamo i čitamo da kada je Isus vidio gomilu da je odmah znao što im treba. Naravno da su trebali jesti. Trebali su kruha. Pa i ribe. Zato im je Isus to i osigurao. Ali Isusova suosjećajnost tu se ne zaustavlja. Ona ide dalje. Ide dublje. Ide u onu drugu sferu. Sferu duhovnosti. Isusu je jasno da ljude treba nahraniti, ali da ih prije svega treba poučiti o mnogočemu. Prije svega o Bogu i o relacijama s Bogom i bližnjim.
Sigurno je da je masa toga dana slušala i upijala Isusove riječi. Ali kada je Isusovo učenje postalo kompleksnije i poglavito zahtjevnije za upiti i za progutati, kada je Isus počeo govoriti o uzimanju i nošenju križa, o smrti i žrtvi, masa se je prorijedila. Znamo koliko je njih ostalo u podnožju križa.
Samo oni koji su stvarno razumjeli Isusa i njegovo učenje, samo oni koji su ustrajali na Isusovom putu i koji su primili pouku i u njoj vidjeli smisao svega toga, samo ti su pronašli radost i novi život u svemu tome.
I otkrili su ljubav.
I nas treba poučavati. Neprestano. Jer trebamo shvatiti da smo bića koja funkcioniraju u dvije sfere. U tjelesnoj i u duhovnoj. U životu trebamo čuvati svoje ovozemaljsko tijelo, jer je Božji dar. Potrebno se je odmarati. Ali trebamo i raditi na svojoj duši ako želimo ustrajati uz Krista. Do kraja. I ući u njegovu ljubav.

Ivica Ursić

„Ljubljeni,
ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga;
i svaki koji ljubi,
od Boga je rođen i poznaje Boga.“
(1 Ivan 4, 7)

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Svatko od nas je, na neki način, i ovca i pastir. Svi smo zajedno odgovorni jedni za druge, pod vodstvom pastira koji su primili službu da budu Kristovi sluge. Stupimo hrabro na pašnjake koje Bog stavlja pred nas, jer Gospodin je onaj koji nas štiti, a njegov štap i palica naša su utjeha.