MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Neka i oni budu jedno kao i mi!
Nedjelja, 12. 5. 2024. SEDMA VAZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
Dj 1,15-17.20a.20c-26; Ps 103,1-2.11-12.19-20ab; 1Iv 4,11-16; Iv 17,11b-19
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Jedanaestorica traže dvanaestog apostola koji će stati na mjesto Jude koji je izdao Isusa.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama:
’Njegova kuća nek opusti,
njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!’
Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.«
I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: »Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.«
Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bî pribrojen jedanaestorici apostola.
Riječ Gospodnja.
II. Ivan svjedoči Isusa napominjući da svatko tko priznaje Isusa Sinom Božjim ostaje u Bogu.
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
Riječ Gospodnja.
III. Na posljednjoj večeri Isus se moli Ocu za svoje učenike, da budu jedno kao što su Otac i Sin jedno, te da ih očuva od zla kojim će ih svijet napadati jer više ne pripadaju svijetu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
U današnjem evanđeoskom odlomku (Iv 17, 11b-19) Isus moli za svoje učenike. Iz njegove molitve se iščitavaju važne stvari koje on želi svojim učenicima, te ih stavlja u svoju molitvu pokazujući tako do čega je njemu stalo i što im u stvari želi kao Učitelj. Nemoguće je jednim promišljanjem produbiti sve sadržaje koje Gospodin ističe, ali barem nešto se može istaknuti koristeći se obiljem njegove riječi kako za naš osobni život danas tako i za život Crkve. Tako između ostaloga vidimo da moli Oca da sačuva učenike od Zloga: Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.
…Stoga je ova molitva i danas vrlo aktualna. Jer nije dostatno samo da nam Gospodin podari mirna vremena i da nas čuva od progona, od napada i nasilja. Mnogo je važnije da nas Božja pomoć prati i štiti danas od kompromisa sa Zlim, to jest da nam čuva vjeru cjelovitom, budući da je istinsko zlo ako Zli učini da Bog ne bude na pravom mjestu u našemu životu. Zato ni danas nisu toliko opasni otvoreni napadi Zloga, koliko je pogubno za dušu i za cijelu Crkvu ako Zli uspijeva odvratiti pastire i apostole od cjelovitog i vjerodostojnog služenja Bogu. Opasni su napadi zla i Zloga koji nas ugrožava duhovno na način da čini sve da oslabi naše postojanje pred Bogom. Pogubni su utjecaji Zloga koji čini da naša vjera postaje mlaka, a mi se lagano poistovjetimo sa svijetom. Vrlo je škodljivo za naše spasenje kada mi ne doživljavamo temeljito i korjenito Božju istinu i kada od nje ne živimo. A pogotovo ako pristajemo na kompromise s poluistinama i lažima koje postoje u svijetu.
…U tom duhu je i danas neophodno da i nas Otac čuva u svome imenu i da nas posveti u njemu da do kraja budemo njegovi, jer njegovo ime u svome životu nosimo. Nadalje, neizmjerno je važno da nas čuva u svojoj istini dok živimo u svijetu u kojem kruži kao poplava mnoštvo ljudskih ‘istina’ koje se suprotstavljaju onoj Božjoj, apsolutnoj i neprolaznoj. Daleko je bitnije čuvati Kristovu riječ kojom je posvećena i uzvišena naša razumska narav, nego pristati da naša riječ ostane na razini zemaljske riječi koja nije kadra oplemeniti i obogatiti naše postojanje Božjim životom. Posve je neophodno primiti i posvjedočiti Božju ljubav u svijetu koji je kivan na svaki pokušaj da se ljudsku ljubav oplemeni tom vječnom i neizrecivom.
Molimo stoga Gospodina da i nas uključi u svoju molitvu, te da i nas Otac zaštiti od Zloga, a ne samo od onih svakodnevnih izvanjskih zala kojih smo počesto žrtve. Neka i nas zaštiti u svojoj riječi, istini i ljubavi, da bismo tako i sami imali u sebi puninu radosti koju je donio u ovaj naš počesto tužni svijet koji ne živi od Božje radosti. A da bi se to dogodilo, raspoložimo svoja srca i podložimo mu ih, jer njegova se molitva prvenstveno ostvaruje u srcu i duši onih koji primaju njega i ostaju nepovratno u cjelovitom zajedništvu s njime. Tako i sami sudjelujemo u njegovu nastojanju da nas zaštiti od Zloga, čime nam se otvara dolazak u njegovo vječno kraljevstvo gdje više neće postojati ni prijetnje ni opasnosti da nas Zlo odvrati s puta ili ugrozi zajedništvo s njime.
Prof. Dr don Ivan Bodrožić
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Na ovom svetom susretu za stolom Božje riječi i Kristova Tijela i Krvi blagovali smo hranu vječnosti kako bismo u poteškoćama sadašnjeg života mogli živjeti dostojno poziva na koji smo pozvani – kao sinovi i kćeri nebeskog Oca. Nemojmo zaboraviti da nas naš Otac ne ostavlja same na tom putu. U nebu imamo velikog zagovornika Isusa Krista uskrsloga, a ovdje na zemlji Duha Branitelja. S tom vjerom živimo kao braća i sestre.