MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš.
Nedjelja, 23.2.2019. SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
1Sam 26,2.7-9.12-13.22-23; Ps 103,1-4.8.10.12-13; 1Kor 15,45-49; Lk 6,27-38
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Iako se našao u prilici u kojoj mu je bio predan život njegova neprijatelja, kraljaŠaula, David ga odlučuje poštedjeti. Čini to iz strahopoštovanja prema Bogu jer je svjestan da je Šaul Božji pomazanik.
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane:
Ustade Šaul i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu.
David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i voj¬nici ležahu oko njega.
Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao u ruke tvoga neprijatelja. Zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?«
Nato David uze koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglav¬lja i oni odoše. Nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina.
David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore, podaleko, tako da je među njima bio velik prostor. I viknu David: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjega.«
Riječ Gospodnja.
II. Mi nosimo u sebi sliku i Adama i Krista. Po Adamu pripadamo ovoj zemlji, a po Kristu nam je otvoreno nebo.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo:
Prvi čovjek, Adam.,postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
Riječ Gospodnja.
III. Pozivajući na ljubav prema neprijateljima, Isus donosi kriterij po kojemu se raspoznaju oni koji su njegovi. Ljubeći neprijatelje i čineći dobro svima pokazujemo da smo djeca nebeskog Oca koji ljubi sve ljude.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.
Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima.
Budite milosrdni kao stoje Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osudujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«
Riječ Gospodnja
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
…Milosrđe se izražava, prije svega, u opraštanju. “Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se” (r. 37). Isus ne kani podrivati tijek ljudske pravednosti. Ipak, on podsjeća učenike da ako žele da među njima vladaju bratski odnosi trebaju ukloniti sudove i osude. Opraštanje je naime stup na kojem počiva život kršćanske zajednice, jer se u njemu pokazuje besplatnost ljubavi kojom nas je Bog prvi ljubio. Kršćanin mora opraštati! Ali zašto? Zato što je njemu samom oprošteno. Svima nama koji smo danas ovdje na ovome Trgu, svima nama je oprošteno. Nismo li svi mi, u svom životu, imali potrebu za Božjim oproštenjem. A budući da je nama oprošteno i mi sami moramo opraštati. Molimo to svakoga dana u molitvi Očenaš: “Oprosti nam grijehe naše; oprosti nam dugove naše kao što ih mi opraštamo našim dužnicima”. Drugim riječima, oprostiti uvrede, oprostiti mnogo toga, jer su nama oproštene mnoge uvrede, mnogi grijesi. Tako je lako oprostiti: ako je Bog oprostio meni, zašto da ja ne oprostim drugima? Jesam li veći od Boga? Taj stup koji je opraštanje pokazuje nam besplatnost ljubavi Boga, koji nas je prvi ljubio. Suditi i osuđivati brata koji griješi je pogrešno. Ne zato što se ne želi vidjeti grijeh, već zato što se osuđivanjem grešnika prekida vez bratstva s njim i prezire milosrđe Boga, koji se naprotiv ne želi odreći nikoga od svoje djece. Nismo vlasni osuđivati našeg brata koji griješi, nismo iznad njega: dužni smo, radije, vratiti mu dostojanstvo Očeva djeteta i pratiti ga na njegovu putu obraćenja.
Svojoj Crkvi, nama, Isus pokazuje također drugi stup a to je “darivati”. Oprostiti je prvi stup; darivati je drugi stup. “Dajite i dat će vam se […] mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti” (r. 38). Bog daje dobro iznad naših zasluga, ali će biti još velikodušniji s onima koji ovdje na zemlji budu velikodušni. Isus ne kaže što će se dogoditi onima koji ne daju, ali slika “mjere” predstavlja opomenu: mjerom ljubavi koju dajemo, mi sami odlučujemo o tome kako ćemo biti suđeni, kako ćemo biti ljubljeni. Ako dobro pogledamo, u tome postoji jedna nutarnja logika: koliko se prima od Boga toliko se daje bratu i koliko se daje bratu toliko se prima od Boga!
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 21. rujna 2016.
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Gospodin nam uvijek otvara novi pogled na stvarnost jer nas želi obdariti novošću života. Oslobađa nas od svega što nas sputava da živimo kao novi ljudi. Budimo svjedoci te novosti onima s kojima nas život povezuje, moleći Gospodina za ustrajnost i snagu na tom putu, kako bismo sve više rasli prema njegovoj slici koju svatko od nas nosi u sebi.