PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Tko je moj bližnji?

Nedjelja, 13.7.2025. PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:

Pnz 30,10-14; Ps 69,14.17.30-31.33-34.36ab.37; Kol 1,15-20; Lk 10,25-37

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Božje zapovijedi nisu nešto izvan čovjeka, nego su upisane u njegovom srcu. Nije ih teško vršiti jer su u skladu s ljudskom naravi i vode nas do ostvarenja punine ljudskosti.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije je govorio narodu: »Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona! Obrati se Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima da bi rekao: ’Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je i objaviti da je vršimo!’ Nije ni preko mora da bi mogao reći: ’Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je i objaviti da je vršimo!’ Jer blizu ti je riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu, da je vršiš.«

Riječ Gospodnja.

II. Krist je središte svega stvorenja, na zemlji i na nebu. Njemu pripada prvenstvo među svime što je stvoreno i u njemu sve nalazi svoje ispunjenje. Njegovom žrtvom stvorenje je pomireno s Bogom.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima

Krist Isus slika je Boga nevidljivoga,
prvorođenac svakog stvorenja.
Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji,
vidljivo i nevidljivo,
bilo prijestolja, bilo gospodstva,
bilo vrhovništva, bilo vlasti –
sve je po njemu i za njega stvoreno:
on je prije svega
i sve stoji u njemu.
On je glava tijela, Crkve;
on je početak, prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude prvak.
Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu
i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Riječ Gospodnja.

III. Prispodobom o milosrdnom Samarijancu Isus ukazuje da nas usko shvaćanje Božjeg zakona udaljuje od istine i ljubavi. U Isusu Bog je došao blizu svakom čovjeku te je i svatko od nas pozvan biti drugome bližnji. Put prema drugom čovjeku put je prema vječnom životu.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:
»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«
»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Na tragu jednog od najpoznatijih ulomaka Evanđelja, kada Isus na pitanje “Tko je moj bližnji?” odgovara prispodobom o milosrdnom Samaritancu, vrlo je zanimljiv njegov zaključak: “Idi pa i ti čini tako!” dakle ne pitaj tko je tvoj bližnji, nego ti budi bližnji.

… Gospodin Isus moj je bližnji. Podmetnuo je svoja leđa u svim životnim teškoćama, pružio je ruku u svim izazovima, otvorio je srce svakoj molitvi, pronašao je put u svakoj situaciji. Nikada nije razočarao. Nikada nije pogazio svoju riječ. I nikada nije postavljao suvišna pitanja. Jednostavno je bio tu, uvjerljivo dajući do znanja da nisam sam.

Svatko od nas, svaki čovjek, bližnji je Isusu, koji je za svoje prijatelje umro, i uskrsnuo kako bi ispunio obećanje da ih nikada neće ostaviti. Pitanje je samo jesmo li mi spremni prihvatiti tu privilegiju jer ona podrazumijeva i dužnost koju dobro zna narodna mudrost: “S kim si, takav si!” Ako pažljivo čitamo Isusove riječi, i ove u prispodobi i u čitavom Evanđelju, vidjet ćemo da on nije gubio dragocjeno vrijeme na suvišna pitanja: što si mislio, kako ti se to dogodilo, kada si i gdje upao u probleme, zašto si postupio tako… On nije od ljudi tražio izvješća, tražio je vjernost. Samo to. A to je sve.

Biti vjeran Isusu, prijatelju koji ne može iznevjeriti, znači, bez obzira gdje si, kada si, kako i što izabrao, koje si profesije, koje su ti zanimacije i planovi, sada i ovdje dužan si donositi odluke u njegovu stilu i biti takav kakav je on – bližnji. To je tako velik dar, dar bližnjega, da ga ne može nositi jedna osoba, mora se podijeliti s drugim.
I zato ne treba postavljati suvišna pitanja na koja odgovore zna samo Bog, nego krenuti s njim u ritmu milosrđa, pjevušeći odvažno: “Moj Bog i ja koračat ćemo vječno i dijeliti sve žive radosti, zemlja će proći i sve što je njeno, a Bog i ja produžit ćemo put!”

Vlč. Ivica Cujzek

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Jesmo li pronašli odgovor na pitanje: „Tko je moj Bližnji?“ Možda nije svatko bližnji, ali svatko može postati moj bližnji. Ili, još bolje, ja mogu postati bližnji svakome kome je potrebna moja ljubav i dobrota. Bog je ljubav, a ljubav približava ljude, a ne udaljava ih međusobno. To nam je Isus pokazao svojim životom. Idimo pa i mi činimo tako!