MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Poče ih slati.
Nedjelja, 14. 7. 2024. PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Am 7,12-15; Ps 85,9ab.10-14; Ef 1,3-14; Mk 6,7-13
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Amosa pokušavaju istjerati da više ne prorokuje u Betelu, kraljevskom gradu, no Amos sluša što mu Bog nalaže.
Čitanje Knjige proroka Amosa
U one dane: Amasja, svećenik betelski, reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.« Amos odgovori Amasji:
»Nisam ja prorok
ni proročki sin,
nego stočar i gajitelj divljih smokava.
Ali Gospodin me uze od stada
i Gospodin mi reče:
’Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!’«
Riječ Gospodnja.
II. Polažući svoju nadu i vjeru u Krista dobivamo nešto novo čime smo obilježeni, a to je Duh Sveti.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova da se provede punina vremenâ: uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji.
Riječ Gospodnja.
III. Isus šalje dvanaestoricu učenika dajući im upute na koji način da ga naviještaju ne samo riječima, već djelima i riječima, to jest cijelim svojim bićem.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme:
Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«
Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
Riječ Gospodnja
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Promatrajući obrise ljudi, već izdaleka po hodu možemo uočiti svoje prijatelje i odgonetnuti njihova raspoloženja, prepoznati emocije i namjere prolaznika, zaključiti podosta o njihovim interesima i navikama. Jedni idu odlučno i dolično, hrabro i svečano, drugi nevoljko i tromo, besciljno i plašljivo, jedni decentno, drugi upadljivo, neki šepaju i zastajkuju ili se vucaraju, neki se guraju, probijaju, laktare i penju preko tuđih leđa… U koraku se očituju naznake ličnosti.
Romano Guardini kaže: „Može biti pravo bogoslužje već samo hodanje pred Bogom, ako pun poštovanja i promišljeno hodaš po crkvi, po kući najvišega Gospodina, te si na poseban način pod njegovim očima.“ Kako izgleda hod pobožna čovjeka, iščitavamo iz uputa s kojima Gospodin apostole šalje naviještati evanđelje. Duh Božje riječi pomaže nam otkriti dublja značenja simbola jedne haljine, štapa i sandala.
Listajući ilustriranu Bibliju, zapitao je jedan dječak: „Zašto Isus uvijek nosi sandale?“ Pitanje koje nije tako naivno kako izgleda. Obuća označava tragove koje čovjek za sobom ostavlja prolazeći svijetom. Sveto pismo kaže da je Krist prošao čineći dobro. U tom pogledu, za razliku od čizme koja agresivno gazi sve pred sobom i bosih nogu koje se brzo zaprljaju do neprepoznatljivosti, u slici sandala uočavamo potrebu da čovjek koji hoda s Bogom prolazi zemljom blago i čiste savjesti – ne podižući prašinu oko sebe, što posebno Gospodin naglašava: „Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.“
Poziv da se prašina otrese od sebe, a ne da se podiže oko sebe, bliska je slici jedne haljine koju učenici trebaju nositi, a sugerira potrebu izbjegavanja dvoličnosti, tj. radi se o istinoljubivosti u služenju, dok je štap simbol oslonjenosti na Boga i Crkvu. Slika štapa posebno do izražaja dolazi u izrazu „poče ih slati dva po dva“, što ilustrira snagu uzajamne podrške i značaj iskrenog zajedništva.
Tko tako prolazi zemljom, ne leteći u oblake, već osjećajući tlo realnosti pod nogama, odjeven u dostojanstvo Božjega djeteta i držeći se čvrsto za štap načela kojima se ni pod koju cijenu ne okreću leđa, može reći da hoda s Bogom.
Kao što mi po koracima prepoznajemo svoje bližnje i radujemo se njihovom prilaženju, tako i Bog nas prepoznaje. Vrijedno se, stoga, zagledati u svoje sandale i zapitati po čemu su prepoznatljive. Po njima se, pripovijeda mudar pisac, jasno vidi jesmo li na pobjedonosnom putu u raj ili na poražavajućem putu na neku drugu destinaciju. Jer one sandale koje su se uhodale s Bogom, priskakale su u pomoć braći u nevolji, stoga su nužno i blatnjave i istrošene, ali zato je duša koja ih nosi čista i spokojna.
Vlč. Ivica Cujzek
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Naša vjera nosi posebnost u tome da smo pozvani živjeti je svjedočeći za nju ne samo riječima već cijelim svojim bićem. To znači i da svatko od nas svjedoči Isusa na svoj jedinstven način i nitko nikoga ne može zamijeniti u njegovu poslanju. Tu posebnost primamo u milosti od Boga, pa hrabro možemo krenuti u svakodnevicu, znajući da nas Bog poziva i vodi.