PETA VAZMENA NEDJELJA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge!

Nedjelja, 18.5.2025. PETA VAZMENA NEDJELJA

ČITANJA:

Dj 14,21b-27; Ps 145,8-13b; Otk 21,1-5a; Iv 13,31-33a.34-35

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Put do kraljevstva vodi kroz mnoge nevolje na zemlji.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane:
Vratiše se Pavao i Barnaba u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.
Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. U Pergi navijestiše riječ pa siđu u Ataliju. Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.
Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.

Riječ Gospodnja.

II. Bog će osloboditi svoje vjerne svake nevolje i boli, čineći sve novo.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: »Evo šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.«
Tada onaj što sjedi na prijestolju reče: »Evo, sve činim novo!«

Riječ Gospodnja.

III. Svi koji pripadaju Kristu mogu se prepoznati ne po znakovima i posebnim pozdravima, već po ljubavi.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

U duhu poslovice koja kaže da se samo dvije stvari ne mogu sakriti: ljubav i planina, privlačan je prizor ljubavi kao duhovne planine. Zapanjujuće je promatrati taj vrhunac s kojega se proteže veličanstven pogled na ljepote Božjega stvorenja. Svatko ga čezne osvojiti, no kada se čežnja uobliči u korak, otkriva se i mukotrpnost uspinjanja, od čega mnogi zaziru pa ostaju u podnožju diveći se, maštajući ili zavideći odvažnim duhovnim planinarima.

Peta vazmena nedjelja izazov je da se i mi ohrabrimo jer očijukanje s kolebanjem, šurovanje s odustajanjem, okretanje leđa svojima, slika je Jude koji u osvajanje svojih snova kreće sam. Novovjeko društvo uči čovjeka da se izbori sam za sebe, kao da se u svemu radi o prestižu i nadmetanju, kao da je životno uspinjanje natjecanje, a ne rast za koji je nužno čvrsto povezano korijenje. Ljubav nije društvena igra koja nalaže čovjeku da se snalazi sam i ostavi sve što ga ograničava jer će se tako lakše vinuti k uspjehu. Tako se ne osvajaju ni profesionalni ni sportski brežuljci, a kamoli ljubav.

Na tom je tragu i izreka: „Kućni prag najveća je planina.“ U njega je ugrađeno tako mnogo ponosa i poniznosti, u njega je utabano toliko brige, truda, odricanja, opraštanja, toliko smijeha i suza, smisla, mudrosti, molitava… Ogromna je to planina koja otkriva tko je čovjek i pokazuje da njegov identitet važi samo u odnosu na drugoga. Zato se na planinu ljubavi nitko ne može uspeti okrećući leđa Bogu i bližnjemu.

Tužno je kada se ime ljubavi iskorištava za opravdavanje izdaje onih koji ne mogu više voljeti svoju obitelj, ali mogu neku novu. To nije novost ljubavi o kojoj govori Isus. Njegova nova zapovijed ne sastoji se od odbacivanja dosadašnjega, nego od odbacivanja lijenosti, flegmatičnosti i ravnodušnosti. Riječ je o vjernosti koja traži svakodnevno traganje za novim putovima tamo gdje se čini da je neprohodno. O odgovornosti koja stalno obnavlja svoju strpljivost i upornost. Ne osjećaju li se mnogi zbog nedostatka takvog stava kao beskućnici u vlastitim domovima?

Kućni prag u našim župama ima i Bog. Koliko se puta i on tresao od zalupljenih crkvenih vrata, pucao pod težinom grubih riječi ili šutnje, koliko se puta crvenilo lice majke Crkve zbog ljudskih gluposti? Ali Bog svojoj obitelji nikada nije okrenuo leđa. Iznova je taj prag obnavljao da se čovjek ima kamo vratiti kada drugi vidikovci ne ispune njegovu dušu smirenjem.

Neka nam to bude poticaj da svaki naš dolazak pred svetinju ljudskoga i Božjega kućnog praga doprate koraci poštovanja i iskrenosti po kojima će svi znati čiji smo, i neka ga slijede koraci volje i vjernosti koji ne mogu sakriti kako je uzvišeno zvati se sinovima i kćerima Boga ljubavi!

Vlč. Ivica Cujzek

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Netko bi rekao da je ljubiti lako. Ljubiti na zemaljski način, dakle, dokle god je meni ugodno i lagodno, vjerojatno i jest. No ljubiti na Kristov način, nije ni malo lako. To je ljubav koja nas često vodi u trpljenje radi druge osobe ili za drugu osobu. U toj ljubavi kada je najteže, najviše se dajemo. Da bi uopće postigli tu ljubav treba puno uložiti. Uvijek možemo početi sa sobom, oprostimo sami sebi svoje pogreške, nesavršenstvo i padove. Zavolimo sebe kako nas Krist ljubi i darujmo takvu ljubav svojim bližnjima.