MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
Nedjelja, 28. 4. 2024. PETA VAZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
Dj 9,26-31; Ps 22,26b-28.30-32; 1Iv 3,18-24; Iv 15,1-8
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Pavao odvažno naviješta Isusa Krista, unatoč protivljenju svojih neprijatelja.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.
Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.
Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
Riječ Gospodnja.
II. Apostol Ivan u svojoj poslanici poziva vjernike da ljube djelima, a ne riječima, jer po djelima se prepoznaju oni koji pripadaju Kristu.
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.
I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
Riječ Gospodnja.
III. Isus je poput trsa iz kojeg izrastaju loze, to jest oni koji u njega vjeruju, a kao što loza bez trsa ne donosi plod, tako ni mi bez njega ne možemo donositi plodove.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
…Vinogradar uzima škare za obradu tla i orezuje grane tako da imaju više sunca i svjetlosti, tako da daju grozdove ukusnog grožđa. Krist nas sam želi orezati kako bismo mogli živjeti njegov vlastiti život. Želi nas upoznati sa svojom Pasijom, da je ugradimo u svoj život, da je utjelovimo.
Tako primamo novi način postojanja. Kristov život također postaje naš: možemo razmišljati poput njega, ponašati se poput njega, vidjeti svijet i stvari Isusovim očima.
I kao posljedicu, možemo voljeti druge kao što je on to činio: u svom srcu, iz svog srca, svojim srcem. I tako donijeti svijetu plodove dobrote, dobročinstva i mira.
To je želja Isusa Krista: istrgnuti naša kamena srca i dati nam srce od tijela, puno života, suosjećajno i milosrdno srce. I traži od nas da se damo u njegove ranjene ruke, kako bi mogao ukloniti iz našeg života ono što nas sputava, što nas dijeli od Boga.
Mala poniženja upravo su način da se Gospodinu kaže da nam oduzme ponos, pohlepu, bijes, ljutnju, lijenost, zavist, sebičnost, taštine, ogorčenost, nečistoće. Dopuštamo Duhu Svetom da obrezuje sve što ne živi u Kristu. Čini naše srce po mjeri srca Isusa Krista.
Ako dopustimo da Božje djelovanje uđe u naš život, tada ostajemo u njegovoj ljubavi, donosimo istinske plodove. Svojim malim poniženjima i djelima pokore govorimo Bogu: „Želim živjeti u tebi, za tebe, s tobom”; „Želim da snaga tvoje ljubavi bude prisutna tamo gdje jesam.”
Iz tog se razloga ne radi o velikom zastrašivanju, već o tome da sve činimo s ljubavlju, tražeći od Gospodina da promijeni naša srca i stavi ih u druge.
Krist nam tako daje život u ljubavi. Njegov život i smrt činimo svojim, tako da on može živjeti u nama kroz ljubav. I omogućuje nam da krenemo njegovim stopama, otkupljujući sve duše, vodeći njegov otkupiteljski život na sva mjesta gdje se nalazimo (usp. sveti Josemaría, Via Crucis, XIV postaja).
Izvor: https://opusdei.org/hr-hr
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Primajući Isusa u svoj život primamo ga kao onoga koji nam daje život, kao onoga koji je početak i kraj našeg života, koji je život sam. U toj nerazdvojivoj povezanosti s njim, gdje se isprepleće ljudsko i božansko, mi primamo udjela u božanskom i zahvaljujući tome možemo živjeti novim uskrsnim životom. Neka nas u tome prati Božji blagoslov.