MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.
Nedjelja, 7. 4. 2019. PETA KORIZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
Iz 43,16-21; Ps 126,1-6; Fil 3,8-14; Iv 8,1-11
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Silna Božja djela koja je učinio za svoj narod ne mogu se usporediti s onim što Bog tek namjerava učiniti. Bogu je moguće i grješnu ljudsku prošlost preobraziti u budućnost i od nas učiniti nove ljude.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin,
koji put po moru načini
i stazu po vodama silnim;
koji izvede bojna kola i konje,
vojsku i junake,
i oni padoše da više ne ustanu,
zgasnuše, kao stijenj se utrnuše:
»Ne spominjite se onog što se zbilo,
nit mislite na ono što je prošlo.
Evo, činim nešto novo;
već nastaje: zar ne opažate?
Da, put ću napraviti u pustinji,
a staze u pustoši.
Slavit će me divlje zvijeri,
čaglji i nojevi,
jer vodu ću stvorit u pustinji,
rijeke u stepi,
da napojim svoj narod, izabranika svoga.
I narod koji sam sebi sazdao
moju će kazivati hvalu!«
Riječ Gospodnja.
II. Kršćanin je pozvan biti spreman na odricanje od svega, pa čak i od vlastite pravednosti, da bi se po vjeri suobličio Kristu. Kršćanski je život pun dinamike jer nije dovršen, nego je uvijek otvoren prema budućnosti i konačnom cilju, a to je uskrsnuće i sjedinjenje s Kristom.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.
Riječ Gospodnja.
III. Iz događaja s preljubnicom, koju su farizeji htjeli kamenovati, možemo iščitati Isusov drugačiji odnos prema zakonu i pravednosti od našega shvaćanja i tumačenja. Isus zakon ispunjava milosrđem, i tako ga čini uistinu Božjim zakonom. Ujedno poručuje da zakon bez srca nije u službi čovjeka i da je Bog jedini pozvan suditi, dok ljudi kao grješnici nisu pozvani osuđivati grješnike.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismo¬znanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom ¬pre¬ljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Isus sada otkriva novi lijek čovjeku: Bog može sve učiniti novo; on može pridići čovjeka, može ga učiniti novim stvorenjem. Isus na svakom koraku pokazuje da je jači od grijeha, da ima vlast opraštati grijehe na zemlji.
Pomisli na sve grješnike oko sebe, na svoje dijete, na snahu, na brata, na čovjeka s kojim radiš na istom radnom mjestu; pomisli na javne grješnike, na kriminalce, na lake žene, na pijance; pomisli na bezbožnike, na drogirane, na neposlušne i na stotine drugih. U nama je često osuda, u Isusu je praštanje i ljubav. Mi želimo smrt, a Isus želi život. Mi osuđujemo i time štitimo svoj život, svoja prava, svoj prostor slobode; Isus prašta, a sam daje svoj život, žrtvuje svoju slobodu i potpuno se razdaje.
Vjerujem da je i ovo evanđelje poziv svima nama: Ne sudite da ne budete suđeni; ne osuđujte da ne budete osuđeni. Kad budemo u srcu imali dovoljno ljubavi da svakome pokraj sebe oprostimo, imat ćemo i moralno i kršćansko pravo toj istoj osobi reći: „Ne griješi više!“ Bit ćemo u službi života, a ne smrti.
Euharistija je svetinja naše vjere. Sve je bliže veliki tjedan koji nam govori o trenutku kad je Isus bio u srekini (kao danas ova žena), ali se nitko nije zauzeo za njega. Bio je tužen i bio je osuđen. Završio je na križu. I to je cijena grijeha od kojeg nisam ni ja čist. Ono što mene optužuje palo je na Isusova pleća. Dok se hranimo tajnom Isusova tijela, predanog, raspetog, darovanog za nas, upijamo u sebe i njegov zakon praštanja i ljubavi; pozvani smo da darujemo život time što ćemo osuditi grijeh, a spašavati grješnika!
Fra Zvjezdan Linić, I riječ tijelom postala
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Kao pravi Kristovi učenici i mi smo pozvani posredovati ljudima iskustvo spasenja, a ne im svojim riječima i ponašanjem priječiti put prema Bogu. Pozvani smo drugima donositi nadu, posredovati iskustvo života, a ne propasti. Bog je svakome od nas oprostio naše grijehe, zato opraštajmo i mi jedni drugima i tako budimo suradnici njegova milosrđa.