MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.
Nedjelja, 7. 4. 2019. PETA KORIZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
Iz 43,16-21; Ps 126,1-6; Fil 3,8-14; Iv 8,1-11
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Silna Božja djela koja je učinio za svoj narod ne mogu se usporediti s onim što Bog tek namjerava učiniti. Bogu je moguće i grješnu ljudsku prošlost preobraziti u budućnost i od nas učiniti nove ljude.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin,
koji put po moru načini
i stazu po vodama silnim;
koji izvede bojna kola i konje,
vojsku i junake,
i oni padoše da više ne ustanu,
zgasnuše, kao stijenj se utrnuše:
»Ne spominjite se onog što se zbilo,
nit mislite na ono što je prošlo.
Evo, činim nešto novo;
već nastaje: zar ne opažate?
Da, put ću napraviti u pustinji,
a staze u pustoši.
Slavit će me divlje zvijeri,
čaglji i nojevi,
jer vodu ću stvorit u pustinji,
rijeke u stepi,
da napojim svoj narod, izabranika svoga.
I narod koji sam sebi sazdao
moju će kazivati hvalu!«
Riječ Gospodnja.
II. Kršćanin je pozvan biti spreman na odricanje od svega, pa čak i od vlastite pravednosti, da bi se po vjeri suobličio Kristu. Kršćanski je život pun dinamike jer nije dovršen, nego je uvijek otvoren prema budućnosti i konačnom cilju, a to je uskrsnuće i sjedinjenje s Kristom.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.
Riječ Gospodnja.
III. Iz događaja s preljubnicom, koju su farizeji htjeli kamenovati, možemo iščitati Isusov drugačiji odnos prema zakonu i pravednosti od našega shvaćanja i tumačenja. Isus zakon ispunjava milosrđem, i tako ga čini uistinu Božjim zakonom. Ujedno poručuje da zakon bez srca nije u službi čovjeka i da je Bog jedini pozvan suditi, dok ljudi kao grješnici nisu pozvani osuđivati grješnike.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismo¬znanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom ¬pre¬ljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
…Korizma je poziv da ne zlorabimo grijeh i grešnike, već da više pozornosti posvetimo sebi, sukladno onome što reče Gospodin: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen. Zato preispitujmo sebe i činimo pokoru za vlastite grijehe. A svatko od nas ih ima toliko da se ima čime baviti u svome duhovnom životu i rastu, ne skrećući pozornost na one koji su grešniji od nas. Doista, grešnike zlorabimo onda kad skrećemo pogled sa svoga života na tuđi grijeh, te ne vidimo da smo sami dovoljno veliki grešnici koji imaju razloga tražiti Božje milosrđe. Grijeh zlorabimo onda kada ustrajavamo u grijehu, uvjeravajući sebe i druge kako vjerujemo u Božje milosrđe, izgovarajući se na to kako je Bog dobar i kako će nam oprostiti, a da se uopće ne potrudimo promijeniti sebe i ići novim putom. Isto tako kad sebi polažemo pravo da odgađamo obraćenja, tješeći se da ima i grešnijih od nas, ili pak onda kad ustrajavamo u grijehu tvrdeći kako će biti vremena za obraćenje i pokoru.
Neka Isus svojim prstom ogoli naša srca, neka nas dovede do spoznaje grijeha, ali i do pokajanja i obraćenja, te će tada korizma za nas biti plodonosna kao stvarni susret s Bogom koji nam je dotaknuo srca i obdario nas novim životom. Tada nećemo zlorabiti ni sebe ni druge, nego ćemo iskreno ići putom svoga i tuđeg obraćenja.
don Ivan Bodrožić | Bitno.net
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Kao ljudi znamo da nam je lakše suditi nego li opraštati, a dok često sami ne razumijemo zašto nama netko nešto ne može oprostiti, zaboravljamo da to isto mi činimo drugima. U svetim misnim otajstvima hranili smo se Božjom riječju po kojoj nas Krist poučava kako uistinu opraštati. U njega zagledani i njime nahranjeni hrabro koračajmo putem opraštanja.