MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.
Nedjelja, 21. 3. 2018. PETA KORIZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
Jr 31,31-34; Ps 51,3-4.12-15; Heb 5,7-9; Iv 12,20-33
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Bog po proroku Jeremiji navješćuje novi savez koji će sklopiti sa svojim narodom. Znak staroga saveza bile su kamene ploče na kojima su bile ispisane Božje zapovijedi. U novom savezu koji će Bog sklopiti s ljudima njegov će zakon biti upisan u ljudska srca.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«
Riječ Gospodnja.
II. Krist je istinski posrednik između Boga i ljudi, jedini koji je Ocu mogao prikazati vlastiti život u ime čitavog čovječanstva. Po njegovoj smo poslušnosti i predanosti Ocu svi mi postigli spasenje.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.
Riječ Gospodnja.
III. Suočen sa željom nekih Grka da ga upoznaju, Isus svoje učenike, kao one koji će postati navjestiteljima Radosne vijesti, uvodi u razumijevanje što to znači njega nasljedovati: ne željeti sačuvati svoj život za sebe, nego ga dati u sebedarnoj ljubavi.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«
Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«
To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Htjeti vidjeti Isusa, slijediti ga, biti tamo s Isusom. Nije li to i naša želja ove zadnje korizmene nedjelje. Jedno nas pitanje može zaokupiti: jesmo li mi bića želja, želja za Bogom? I doista, ovo pitanje: « Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa », može djelovati na nas poput kvasca i otvoriti nam istinski put obnove naše vjere.
Vidimo da svaki susret s Isusom, o kojima svjedoče Evanđelja, izaziva kod osoba s kojima se Isus susreće neki oblik oslobođenja. Kroz njih je prostrujala nova životna snaga, otvorila ih za smiona djela, jer je ta davno pokapana smjelost u njima godinama čamila u nekoj vrsti sterilnosti. Jer htjeti vidjeti Isusa postaje sada ključ unutarnje preobrazbe, korjenite i nabijene energijom, koja ide tako daleko da predlaže i drugima neka krenu istim putem, putem oslobođenja.
Ne možemo zatvoriti Boga ili njegova Sina Isusa Krista u neku definiciju, ma kako lijepa ona bila! Susresti Isusa znači, izložiti se – osloboditi u sebi riječi i geste, čiji je jedini izvor – Evanđelje, a ne ova ili ona pravila dobrog ponašanja, ovaj ili onaj moral. Radi se dakle o tome, da se usudimo imenovati sav svoj strah ili tjeskobu i otvoriti prostor za preporod, baš kao što je Isus predložio Nikodemu: « On će te roditi nanovo, odozgor» (Iv 3, 3).
Htjeti vidjeti Isusa znači i preuzeti jedan drugi rizik: odbaciti svoju vlastitu volju kako bismo krenuli putem Evanđelja koje će nas potaknuti na hod od početaka do početaka, životnom dinamikom, u neprestanom razvoju. Otvara se pukotina ili „niša“ u našim uvjerenjima i potrebno je razmotriti da li možda skrećemo s pravog puta idoliziranjem naših želja, naših načina djelovanja, pod krinkom „Božje volje“. Moramo priznati da smo pozvani odabirati i to tako da svaki naš odabir nema nikakve druge korijene osim ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Bog želi utisnuti u naše srce svoj zakon ljubavi i milosrđa. Jesmo li spremni prihvatiti ovaj Zakon ljubavi? Bog nas međutim, poznaje, i dolazi nas susresti punih ruku, s kojih se prelijeva milosrđe. Ovaj melem ponovno stvara i daruje novi život. Jer Bog nestrpljivo iščekuje susret s nama, takvima kakvi jesmo, bez maske, otvorenog lica. Želi nam se otkriti. Zato traži istinski, radosni, neograničeni susret. Ne podnosi više naša beskrajna lutanja, bez ikakvih rezultata. Znači, dopušta svom Sinu istinski susret s nama.
«Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa ». Hoćemo li i mi to poželjeti ovoga tjedna? Bog nam uvijek dolazi u svome Sinu, Isusu Kristu. Primimo ga! Nemojmo čekati na njegova dobročinstva, idimo mu u susret. On nas pozna, štoviše, on nas ljubi.
Didier-Joseph Caullery, ocd (samostan Avon)
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Svoju smo vjeru primili od zajednice. Tako smo i mi pozvani naviještati je drugima. Zato gradimo svoju vjeru, svoje opredjeljenje za Krista, tako da ga uvijek budemo spremni obrazložiti, i djelima i riječima. Krist će do nekih ljudi željeti doći možda baš preko nas. Ne propustimo živjeti životom koji njega čini vidljivim. A to je uvijek život ljubavi i sebedarja.