Mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, u Čučerju: „Možemo imati kuće i stanove, ali pravi ‘dom’ je mjesto gdje nas netko čeka s ljubavlju“
U sklopu 290. Zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba na Mariju Bistricu, u subotu 18. rujna 2021. godine mons. Mijo Gorski predvodio je misno slavlje u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Čučerju.
Za razliku od prošlogodišnjeg misnog slavlja u sklopu Zavjetnog hodočašća koje je predslavljeno na školskom igralištu Osnovne škole Čučerje, ove se godine veliko mnoštvo hodočasnika okupilo u crkvi i ispred novoizgrađene montažne crkve. Misno slavlje predslavio je mons. Mijo Gorski, a u zajedništvu su se okupila braća svećenici, časne sestre te hodočasnici Grada Zagreba. Svi oni koji su odlučili prema Mariji Bistrici ići preko Laza, zastali su u ovom prigorskom mjestu te molili da ih na tom putu prati blagoslov i zagovor Majke Božje Čučerske.
Mons. Mijo Gorski u svojoj je homiliji istaknuo geslo ovogodišnjeg Zavjetnog hodočašća: „Dom nam čuvaj, Božja Mati!“, te pojasnio kako bismo „dom“ u ovom kontekstu trebali promatrati iz nekoliko gledišta. Prije svega, kazao je kako se ljudi često u vlastitim kućama ne osjećaju kao u svom „domu“, već kao stranci. Što je onda dom? „Dom je mjesto gdje nas netko s ljubavlju čeka. Mjesto u kojem smo prihvaćeni unatoč svim našim slabostima koje imamo, mjesto i ozračje u kojem znamo da ćemo, iako pogriješimo, opet biti zagrljeni kao što nas Krist grli nakon svake svete ispovijedi i da ćemo moći ponovno krenuti naprijed. Dom je mjesto gdje se muž, žena i djeca i djedovi i bake osjećaju jednako vrijednima i korisnima, u kojem mogu odrastati bez tjeskobe i straha, znaju da će tu uvijek naći sigurnost, prihvaćanje, jer znaju da će tu uvijek biti Ljubav. Možemo imati kuće i stanove, ali ako nema ljubavi, nema ni doma. Zato ćemo danas u Mariji Bistrici prvo moliti za pomoć Majke Božje da nam pomogne izgraditi i očuvati takav dom u kojem ćemo se kao ljudi i kao vjernici osjećati bliski jedni drugima i u kojem će Bog biti blizak nama i mi Bogu“, naglasio je u homiliji.
Drugi dom koji bismo trebali graditi i čuvati jest dom naše župne zajednice. Tu je važno traženje i prihvaćanje naše braće i sestara na što nas poziva i papa Franjo, ali prvenstveno sam Isus koji je oko sebe okupljao ribare, radnike, bolesne i siromašne: „Župnu zajednicu bismo trebali doživljavati kao svoju, jer tu na poseban način gajimo svoju vjeru. Bez euharistije, bez zajedničkog susreta s Kristom u euharistiji nemoguće je sačuvati svoju vjeru. Tu se gradi dom Župe: sudjelovanjem u euharistiji, zajedničkoj molitvi, u svemu u čemu su bili postojani prvi kršćani. Ako želimo da župa bude živa zajednica, dom svih ljudi u toj župi, dom u kojem nije župnik domaćin nego je Krist domaćin, On nas na to poziva, onda smo svi dužni dati svoj obol izgradnji tog doma, čuvanju međusobnog zajedništva, povjerenja i prihvaćanja. Iz takve se sredine mogu rađati i svećenička i redovnička zvanja za koja ćemo danas također moliti.“.
U zaključnim riječima pozvao je: „Gradimo dom obitelji, župne zajednice, ovozemaljsku domovinu, ali ne zaboravimo i posebno ozbiljno mislimo i gledajmo prema našoj domovini na nebesima. To će biti naš trajni, vječni dom. Isto tako, mi, koji smo kršteni, mi smo hramovi Boga živoga, a često i taj dom bude narušen grijesima. Stoga molimo da nam Gospodin pomogne izgrađivati i dom naše savjesti.“
Nakon svečanog misnog slavlja hodočasnici su se uputili prema Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke gdje je u 20 sati bila priređena Služba svjetla.