MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Pošto se Isus krstio, dok se molio, rastvori se nebo.
Nedjelja, 12.1.2025. KRŠTENJE GOSPODINOVO
ČITANJA:
Iz 40,1-5.9-11; Ps 104,1b-4.24-25.27-30; Tit 2,11-14; 3,4-7; Lk 3,15-16.21-22
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Bog po proroku upućuje riječi utjehe svome izabranom narodu koji se nalazi u progonstvu i tako potiče narod na pripravu za Božja djela. Bog se brine za svoj narod te će ga vratiti natrag u zemlju. Bit će to ponovna uspostava Božje vladavine i objava njegove slave.
Čitanje knjige proroka Izaije
Tješite, tješite moj narod,
govori Bog vaš.
Govorite srcu Jeruzalema,
podvikujte mu
da mu se ropstvo dokonča,
da mu je krivnja okajana,
jer iz Gospodnje ruke primi
dvostruko za sve grijehe svoje.
Glas viče:
»Pripravite put Gospodnji u pustinji,
poravnite u stepi
stazu Bogu našemu.
Svaka dolina nek se povisi,
svaka gora i brežuljak neka se spusti;
što je krivudavo, neka se izravna,
što je hrapavo, neka se izgladi!
Objavit će se tada slava Gospodnja
i svako će je tijelo vidjeti,
jer Gospodnja su usta govorila.«
Na visoku se uspni goru,
blagovjesnice sionska!
Podigni snažno svoj glas,
blagovjesnice jeruzalemska!
Podigni ga, ne boj se,
reci judejskim gradovima:
»Evo Boga vašega!«
Gle, Gospodin Bog dolazi u moći,
mišicom svojom vlada!
Gle naplata njegova s njime
i nagrada njegova pred njim!
Kao pastir pase stado svoje,
rukama ga svojim sakuplja,
jaganjce nosi u naručju,
a dojilicama otpočinut daje.
Riječ Gospodnja.
II. Krist je predao sebe za nas te smo spašeni ne po svojim djelima, nego po Božjem milosrđu. Po krštenju nanovo rođeni i obnovljeni po Duhu Svetom bivamo baštinici vječnoga života.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Titu
Ljubljeni: Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.
Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.
Riječ Gospodnja.
III. Isusovo krštenje na rijeci Jordanu koje je primio od Ivana, izraz je njegove solidarnosti s ljudima. Iako bez grijeha, ulazi u krsnu vodu, kako bi na sebe preuzeo grijehe čovječanstva. Taj događaj već u sebi nosi navještaj križa, ali i uskrsnuća, jer ga Otac proglašava svojim ljubljenim Sinom.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Isusov javni život započinje njegovim krštenjem na Jordanu i kušnjom u pustinji. Ta dva događaja čine jednu cjelinu i služe kao priprava za Isusovo javno djelovanje. Isusovo krštenje spada među najzajamčenije događaje njegova života. Spominju ga sva četiri evanđelista (Mk 1,9-11; Mt 3,13-17; Lk 3,21-22; Iv 1,29-34). To nije samo povijesni događaj iz Isusova života nego ujedno i očitovanje dotad gotovo nepoznatog Isusa iz Nazareta kao Izraelova Mesije i Božjega Sina. Isusovo krštenje je proročka simbolička akcija, koja u sebi sadržava:
1. nagovještaj njegova djelovanja,
2. predujam njegove smrti i uskrsnuća,
3. početak novog Božjeg naroda,
4. objavu Trojstva i
5. objavu kršćanskog dostojanstva.
…U našem krštenju događa sve ono što se dogodilo u Isusovu krštenju. Kao što je Isusovo krštenje objava njegova dostojanstva i ima veze s grijehom, smrću, uskrsnućem, otvorenim nebom, silaskom Duha Svetoga, s Crkvom, tako i naše krštenje ima veze s grijehom (oslobođenje od istočnog i svakog osobnog grijeha), sa smrću (umire stari čovjek), s uskrsnućem (novorođenje), s otvorenim nebom (imamo pristup k Ocu), s Duhom Svetim (primiste duha posinstva u kojem kličemo: Abba, Oče! Rim 8,15), s Crkvom u koju po krštenju ulazimo i preko koje nam Bog objavljuje naše dostojanstvo. Tu misao KKC (Katekizam katoličke crkve) izriče citirajući sv. Grgura Nazijanskoga i sv. Hilarija Poatjerskoga:
Po krštenju silazimo u grob zajedno s Kristom, da mognemo s njim i uskrsnuti; silazimo s njim da bismo mogli i uzaći s njim; uzlazimo s njim da bismo mogli biti proslavljeni s njim. Sve što se zbilo u Kristu daje nam shvatiti da, nakon uranjanja u vodu, Duh Sveti s nebesa nad nama lebdi te, posvojeni Očevim glasom, postajemo sinovi Božji (KKC 537).
Prof. dr. p. Marko Matić
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Otvoreno nebo u trenutku Isusova krštenja znak je da Bog želi biti blizu čovjeka, da ništa više ne stoji između nas i njega. Poziv je to da živimo kao novi ljudi, koji znaju da im je vječnost obećana. Neka sav naš život bude prožet tom radosnom nadom.