JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega povrća.

Nedjelja, 16. 6. 2024. JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Ez 17,22-24; Ps 92,2-3.13-16; 2Kor 5,6-10; Mk 4,26-34

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Bog iz nemogućega stvara moguće, čini ono što čovjek ne može ni zamisliti.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog:
»S vrha cedra velikoga,
s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu
i posadit je na gori visokoj, najvišoj.
Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi:
razgranat će se ona, plodom uroditi
i postati cedar predivni:
prebivat će pod njim sve ptice,
sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih.
I sve će poljsko drveće znati
da ja, Gospodin,
visoko drvo ponizujem,
a nisko uzvisujem;
zeleno drvo sušim,
a drvu suhu dajem da rodi.
Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!«
Riječ Gospodnja.

II. Put kroz život je put prema vječnosti, i sve što činimo računa se, bilo dobro – bilo zlo, zato se trebamo truditi svidjeti se Gospodinu.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.
Riječ Gospodnja.

III. Isus govori o kraljevstvu Božjem u prispodobama u kojima ga uspoređuje s rastom žita i sjemenom gorušice.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:
»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Kraljevstvo Božje je malo sjeme koje raste, svojim ritmom, sazrijevajući, sve dok ne postane klas, lisnato drvo na kojem nastaje život.
S ove dvije prispodobe Gospodin nas potiče da se pouzdajemo u Njega, a ne u sebe, u svoju snagu, u svoje uspjehe. On je taj koji daje rasti, taj koji nas u nama čini zrelima dok svoj život ne učinimo lisnatim stablom koje daje mirnu hladovinu onima koji dođu uz nas.

Prihvaćanje Kraljevstva Božjega je, dakle, prihvaćanje nečega što ne ulazi u našu logiku, u naš način razmišljanja o tome kako stvari funkcioniraju. Ima svoju logiku, svoju unutarnju snagu. To nadilazi naše sheme, dimenzije i mjerenja.

Jer počinje malo. Poput Isusa Krista, koji je postao mali, dijete u naručju majke. On je sjeme koje je palo na zemlju, umire i donosi obilne plodove. On je jedini koji može spasiti one koji stoje uz njega, jedini koji nas tjera da rastemo i sazrijevamo.

Život kršćanina nije život nekoga tko radi velike stvari za sebe, plješće i postiže neposredan uspjeh. Nego započinje malim sjemenom čija plodnost ovisi o sjedinjenju s Kristom. Očekuje nas u malome, u našem svakodnevnom. Riječ je o povjerenju, skoku s povjerenjem u moć Božju.

Svijet ne spašavaju oni koji sve čine ispravno, organizirano, programirano, već ljudi poput svetaca, koji znaju ići u korak s Bogom, puštajući ga da uđe u male stvari našega života, vjerujući da i tamo čini velike stvari.

Izvor: https://opusdei.org/hr

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Na nama je da učinimo prvi korak, ono što je u našim mogućnostima, a iz njega Bog daje da naraste što je u tom trenu potrebno za nas. Zato puni povjerenja i ispunjeni zahvalnošću sijmo sjeme dobra, mira i ljubavi, znajući da Bog daje da ono raste.