MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega povrća.

Nedjelja, 13. 6. 2021. JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

 ČITANJA:

Ez 17,22-24; Ps 92,2-3.13-16; 2Kor 5,6-10; Mk 4,26-34

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Bog koji ispunjava svoja obećanja, ostvarit će spasenje svoga naroda. On je onaj koji obnavlja, pomlađuje, daje rod. Njegovo je spasenje otvoreno svima. I drugi će narodi prepoznati Božje djelo u obnovi njegova naroda

  Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin Bog:

»S vrha cedra velikoga,

s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu

i posadit je na gori visokoj, najvišoj.

Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi:

razgranat će se ona, plodom uroditi

i postati cedar predivni:

prebivat će pod njim sve ptice,

sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih.

I sve će poljsko drveće znati

da ja, Gospodin,

visoko drvo ponizujem,

a nisko uzvisujem;

zeleno drvo sušim,

a drvu suhu dajem da rodi.

Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!«

Riječ Gospodnja.

II. Kršćanin živi u vjeri, a ne u gledanju Božjih otajstava prema kojima je život usmjeren. Hod je to pouzdanja u Boga i unutarnje slobode od navezanosti na ono što je prolazno.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

Riječ Gospodnja.

III. Kraljevstvo je Božje otajstvena stvarnost. Njegovo ostvarenje nije ovisno o ljudskom djelovanju niti se ostvaruje prema ljudskim zamislima, nego slijedi Božju mudrost.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:

»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«

I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«

Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

 Današnja nas poruka Riječi Božje želi upozoriti na mnogo toga što se po Božjem planu događa u nama i oko nas. Kraljevstvo Božje raste drugačije i po drugim zakonima, a ne onako kako bismo mi često htjeli. Ima smisla strpljivo čekati u vjeri i predanju. Ima smisla vjerovati u pobjedu dobra i onda kada izgleda da su bezuspješni svi napori i da je uzaludan svaki trud. Kraljevstvo je Božje milost, a to je nevidljiva prisutnost tajne ljubavi i života. Kraljevstvo je Božje zasijano u ovu zemlju. Isus je to učinio kao sijač ljubavi Božje. Ni Isus nije vidio rezultate svoga rada. Propovijedao je, činio je dobro, liječio je i čudesno pomagao svima, praštao je grijehe i uskrisivao mrtve. A ipak, na kraju svoga zemaljskog života, ne vidi rezultata. Njegovi su ga najbliži ostavili, razbježali se, a masa svijeta kojoj je govorio i kojoj je činio dobro pristala je da postane masom koja ga optužuje i pristaje na njegovu smrtnu osudu. Isus je pokopan u grob kao sjeme bačeno u zemlju. Međutim, baš se tada ostvaruje Isusova riječ kao jedinstveno proroštvo: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo;  ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv.12.24). Taj se rod rascvjetao i objavio u Kristovu uskrsnuću. Prije toga trebalo je puno vremena mukotrpnog sijanja i čekanja.

I nas to isto čeka. Preostaje nam da povjerujemo u snagu života i ljubavi koja je zasijana i u naše srce po sakramentima vjere. Klijanje i rast tog kraljevstva ostvaruje se neprimjetno, ali neprekidno i stvarno. U taj rast utkani su svi napori roditelja oko odgoja i rasta njihove djece, sav napor vjernosti u životu bračnih drugova, otvorenost i hrabrost za život kršćanskih roditelja. U taj rast utkane su i besane i mučne noći koje netko predano prihvaća i vjeruje da i trpljenje ima smisla; to su i bolesnici prikovani uz krevet kao sjeme zasijano na plodnu njivu iste stvarnosti kraljevstva Božjega.

Fra Zvjezdan Linić, Neka mi bude po riječi Tvojoj

 OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Jesmo li od onih kršćana koji misle da naše spasenje ovisi o našim djelima? Tada još nismo shvatili logiku Božje ljubavi, koja je logika darivanja. Svakako, kršćanin je pozvan djelovati, učvršćivati svoju vjeru, donositi plod života. Ali u tome ne bismo trebali biti opterećeni, nego učiti surađivati s Božjim planovima i prepoznavati u onome naizgled nesavršeno njegovo djelovanje.