MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.
Nedjelja, 7.9.2025. DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Mudr 9,13-18b; Ps 90,3-6.12-14.17; Flm 9b-10.12-17; Lk 14,25-33
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Čovjek svojim snagama ne može dokučiti božanske stvarnosti ni spoznati Božju volju. Zato mu Bog daje svoju mudrost i šalje svojega Svetog Duha da ga vodi na put spasenja.
Čitanje Knjige Mudrosti
Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin? Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga? Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću.
Riječ Gospodnja.
II. Krist je gospodar svakog čovjeka, i onoga koji se naziva slugom i onoga koji se naziva gospodarom, te su pred njim svi jednakog dostojanstva. Kršćanin u svakom čovjeku prepoznaje brata, neovisno o njegovom statusu u društvu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filemonu
Predragi: Ja, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa, molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. Šaljem ti ga – njega, srce svoje. Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. Možda baš zato bî za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene.
Riječ Gospodnja.
III. Isus poziva učenike na istinitost u nasljedovanju. Onaj tko se naziva njegovim ne može biti podijeljena srca, nego je pozvan odreći se svake navezanosti koja ga čini neslobodnim. Isus pri tome poziva na razboritost, kako bismo ispravno odgovorili na njegov poziv.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 14, 25-33):
U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik! Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir. Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Isusa prate mnogi ljudi i zna da neki od onih koji ga slijede ne čine to s dobrom namjerom. Zajedno s onima koji ga prate s ispravnom namjerom, drugi to čine kako bi doživjeli nešto izvanredno, svjedočili nekom čudu; drugi iz znatiželje, a neki čak i da bi ga mogli diskriminirati. Ti i ja možemo se zapitati kako slijedimo Krista, što nas potiče da ga slijedimo, dopuštamo li da nas ponese rutina u pravilima ili obvezama koje smo već ugradili u svoj raspored ili se, suprotno tome, podržavajući milost, pokušavamo poistovjetiti s njim.
Jedini valjani odgovor da slijedimo Krista je iz ljubavi, korespondencije s ljubavlju koju on ima prema nama. Današnje Evanđelje nije ništa drugo nego očitovanje prve zapovijedi: “Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svim umom svojim i svom snagom svojom” (Mt 12,30). Zapovijed ljubavi koju Gospodin upućuje svima, vrijedi za sve ljude i za sva vremena. Sve se mora činiti za tu ljubav. Nešto što se dogodi kad ljubav prema Bogu ispuni čovjekovo srce. “Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje”, kako je govorila sveta Terezija.
Takva ljubav nije plod duboke meditacije ili kontinuiranih djela volje. Dar je, milost koju nam Bog daje, moći ga voljeti apsolutnom i bezuvjetnom ljubavlju, koja nakon smrti postaje vječna. Kad cijelim svojim bićem odgovorimo Bogu koji nam se daruje, moći ćemo voljeti ljude i stvari onako kako ih Bog voli, ali prvo moramo poduzeti taj korak, radikalno oduzimanje vlastitog vlasništva, koje nas Isus uči u Evanđelju: ” Ako netko želi doći za mnom, neka se odrekne sebe, uzmi svoj križ i slijedi me “(usp. Mt 16,24).
Miguel Ángel Torres-Dulce (Izvor: www.opusdei.org)
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Biti Kristov znači otvoriti srce i dati sebe. Da bismo nekome dali sebe, potrebno je ljubiti, a da bismo mogli ljubiti treba najprije spoznati što je ljubav. Molimo Gospodina da svojom mudrošću rasvijetli naša srca te nas oslobodi od svake sebičnosti, kako bismo ga iskreno nasljedovali i kako bismo u svim prilikama života bili vjerni istini.