MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Predomisli se i ode. Carinici i bludnice pretekoše vas u Kraljevstvo Božje.
Nedjelja, 1. 10. 2023. DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Ez 18,25-28; Ps 25,4b-6.7b-9; Fil 2,1-11; Mt 21,28-32
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Božja pravednost nadilazi shvaćanja ljudi. U očima ljudi Božji sudovi mogu izgledati nepravedno, posebno ako vide uspjeh onih koje smatraju grješnicima. No samo je Bog sposoban procijeniti što je uistinu pravedno, jer ima uvid u stvarnost koju ljudi nemaju.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin:
»Vi velite: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.«
Riječ Gospodnja.
II. Oni koji su Kristovi trebaju u međusobnim odnosima i odražavati Krista: njegovo suosjećanje, ljubav i zajedništvo, poniznost i služenje. Biti Kristov znači oblikovati svoju misao prema Kristu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Ima li u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego-u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!«-
na slavu Boga Oca.
Riječ Gospodnja.
III. U prispodobi o dva sina koje je otac pozvao na posao u vinograd, Isus upozorava na važnost djela. Nije odlučujuće riječima ispovijedati vjeru, nego izvršiti Očevu volju. Svatko je imao mogućnost izvršiti, čak i onaj koji ju je na početku odbio.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Među katolicima je jasno izrečeno da je grijeh svako protivljenje nekoj zapovijedi roditelja ili poglavara, odnosno odbijanje poslušnosti zakonu. Međutim, Isus je puno više protiv ljudskog licemjerja i laži. Napetost je podnošljiva ako na kraju ipak bude učinjeno ono što se traži. Međutim, ako pobožne riječi žele zastrti licemjeran život, onda je na djelu laž i Isus je dovoljno jasan u tom pogledu. Onaj isprva neposlušan sin, zatim grješnici, carinici i bludnice Isusu su draži od onih koji puno govore i obećavaju, ali ne čine, makar možda i nemaju na svojoj savjesti neki težak prekršaj Božjega zakona. Vjerujem da je ovo evanđelje izazov i nama kršćanima, tzv. redovitim vjernicima koji svake nedjelje dolazimo na sv. Misu. Pri tom čujemo divne riječi. Kako bi naš život trebao izgledati kad bi se uskladio sa svim riječima što ih iz nedjelje u nedjelju slušamo? Možda se ipak privikavamo na život u pobožnom licemjerju, tj. polazimo na misu i slušamo propovijedi, ali nismo spremni da to i ozbiljno provedemo u život.
Koja su zapravo naša mjerila u odnosu na stvarnu pripadnost Crkvi? Ne gledamo li uglavnom maticu krštenih, odnosno brojimo one koji redovito idu na misu i na godišnju ispovijed? Međutim, takva mjerila ipak nisu dovoljna niti prikladna. Područje ispravnog vjerovanja i ispravnog djelovanja nisu više identična, niti jedno drugo podrazumijeva. Ima ljudi koji jako dobro znaju vjeronauk, ali nipošto nisu spremni ići za Isusom i njegovim putem. U zajednici učenika koje će Isus prepoznati kao svoje, kako nam on sam govori, naći će se samo oni koji slušaju i vrše volju nebeskog Oca.
U početku bijaše Riječ, fra Zvjezdan Linić
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Srca otvorena Božjom otvorenošću prema nama, pođimo u život kao novi ljudi i tako promatrajmo druge ljude, koji nisu bez razloga na našem životnom putu. Ne budimo nikome zapreka, nego podržavajmo ljude za promjenom, gledajući u njima više od onoga što govore ili pokazuju, te budimo spremni na nesebično služenje.