DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU

  • MISAO IZ EVANĐELJA DANA
    Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?

Nedjelja, 24. 9. 2023. DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Iz 55, 6-9; Ps 145, 2-3.8-9.17-18; Fil 1, 20c-24.27a; Mt 20, 1-16a

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Boga je moguće naći jer je blizu, a na čočvjeku je da ga traži, da mu želi pristupiti. Poziv je to na vjernost i vršenje Božje volje te obraćenje i suobličavanje njemu, čija logika nadilazi ljudsku.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.
Riječ Gospodnja.

II. Kršćanin pripada Kristu te je sjedinjen s njime i po životu i po smrti. Biti predan Kristu znači proslavljati ga u svemu što živimo.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova.
Riječ Gospodnja.

III. Bog sve ljude poziva da budu dionici njegova kraljevstva, neovisno o vlastitim zaslugama. Božja se pravednost očituje u ljubavi, koja u svakom čovjeku vidi osobu dostojnu dara spasenja.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Ovo je priča o Bogu koji odbija ostaviti nas same, koji odbija o stvarima voditi računa samo sa stajališta pravednosti.
Ovo je priča o Bogu koji je došao i koji neprestano ide za nama, koji nas traži, koji nas pronalazi, ponekad rano ujutro, ponekad u poodmakle ure.
I naš odnos s Bogom se ne temelji na onome „što smo mi zaslužili“, na „ugovoru o radu“ u kojem su jasno precizirane dvije ugovorne strane, Bog i mi i naša prava i obveze, nego se, naš odnos s Bogom, temelji na Božjem pozivu nama.
Bog nas traži.
Traži vas. Traži mene.
Traži radnike od 11-te ure, baš kao što je tražio i radnike od ranog jutra.
I ako ste od zore „na čekanju“ znajte da Bog poziva i da Bog pozdravlja svakoga, čak i one koje mi preziremo i za koje mislimo da zaslužuju daleko manje od nas.
Naša vrijednost u ovom vinogradu je određena, ne po pravdi ovoga svijeta, nego po pozivu, po onome tko je poziv uputio. I naša je nada u tome da Bog koji nije odustao od nas, da će nas nastaviti pozivati čak i u času naše smrti, tako da bez obzira, bilo to rano ili kasno, mi budemo pozvani. A Božji se poziv temelji ne na tome koliko smo mi dugo ili naporno radili, nego se temelji na milosrđu, na beskrajnoj milosti Božjoj.
Jednoga dana u školu se dođu upisati dvije nove učenice. Bile su to dvije sestre. Ravnatelj ih upita za datum rođenja. Jedna reče: „Obje imamo po sedam godina. Ja sam rođena 7. travnja, a moja sestra 20. travnja.“ Ravnatelj reče: „Djevojke, to je jednostavno nemoguće!“ Odgovore mu: „Moguće je. Jedna od nas dvije je usvojena.“
„O, a koja?“ iznenađeno će ravnatelj. Sestre se međusobno pogledaše i jedna odgovori: „I mi smo to isto pitale tatu, ali on nam je rekao da nas obje jednako voli i to toliko da se više ne može sjetiti koja je od nas dvije usvojena.“
Bog nas voli sve jednako.
Mi smo voljena Božja djeca ali ne zato što smo zaslužili ili zaradili Božju ljubav, nego zbog milosti Očeve i zato što smo prihvatili, njegova sina Isusa Krista kao svoga spasitelja.
Onaj koji to shvati teško da će ikada više procjenjivati Božje postupke ljudskom logikom.
Dobra vijest glasi – Bog je tu, tu negdje, vani i traži nas.
Ali, nažalost, mi i dalje mislimo da domaćin vinograda nije bio fer.
I po našim, ljudskim, standardima i nije bio fer.
Ali upitajmo se je li bilo fer da Isus, nevin, ode na križ za naše grijehe?
Vidite, mi živimo u svijetu računa, proračuna, bilanci, dugovne i potražne strane, mi živimo u svijetu koji je prepun ograničenja, rasporeda, rokova i naravno satnica, dnevnica, mjesečnih i godišnjih plaća.
A Kraljevstvo Božje je jedna druga dimenzija, dimenzija koja ovaj naš svijet i njegovu logiku – okreće na glavu.
Zato je Isus i bio tako slobodan. Jer odabravši odlazak na križ, odabravši ga za mene i za vas, on nije najprije pitao, kao što bismo to mi pitali, zaslužujemo li mi njegovu žrtvu i možemo li mi tu njegovu žrtvu platiti? Jer je odgovor na oba pitanja – NE!
Ali mi se neprestano žalimo, jer po nama ovaj naš život nije pošten. Nije nam jasno da kada bi Bog nas sudio po ovim našim kriterijima, da se nitko živ ne bi spasio. Sreća naša da Bog sudi po svojim kriterijima, po kriterijima ljubavi i milosrđa.
Bog je vlasnik vinograda. Jedan kroz jedan. Mi smo privilegirani što radimo u njegovom vinogradu i što će nam On odrediti, po svome milosrđu, kolika nam je nadoknada.
Ali stvarna plaća nije onaj „denar“, ona nadnica ponuđena na kraju dana. Sam rad u vinogradu za nas je već dar, naša nemjerljiva privilegija.
Jer nas rad u vinogradu dovodi bliže Ocu.

Ivica Ursić

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Život pred nas neprestano stavlja nova iskustva, koja nas oblikuju i po kojima rastemo. U životu vjere neophodno je biti otvoren uvijek novom iskustvu Boga, napuštati slike koje nam skrivaju onakvog Boga kakav se objavljuje. Jedino susret s istinom o njemu i o nama može nas dovesti do iskustva spasenja. Važno je povjerovati Božjoj ljubavi, nije važno kada, ali ako nam je sada blizu, a jest, tražimo ga svim srcem.