MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Sin Čovječji predaje se…Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj.

 Nedjelja, 19. 9. 2021. DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU

 ČITANJA: 

Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37

 

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

 

I. Pravda se u ovom svijetu probija s mukom, u logici je svijeta da pobjeđuju nepravedni. Svaki pravednik, zauzimajući se za istinu, prolazi put osude i trpljenja, ali u učvršćuje vjeru da se Bog zauzima za njega. U Kristu prepoznajemo taj put pravednika savršeno ostvarenim.

Čitanje Knjige Mudrosti

Rekoše bezbožnici:

»Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta

i protivi se našem ponašanju,

predbacuje nam prijestupe protiv zakona

i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.

Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove,

istražimo kakav će biti njegov svršetak.

Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti

i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.

Zato ga iskušajmo porugom i mukom

da upoznamo blagost njegovu

i da prosudimo strpljivost njegovu.

Osudimo ga na smrt sramotnu,

jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.«

Riječ Gospodnja.

II.  Izvor nemira među ljudima je pohlepa, lažno uvjerenje da posjedovanje daje život. Oni koji su Božji pozvani su težiti prije svega za božanskom mudrošću, koja donosi mir u naša srca i u naše odnose, te nas oslobađa za život koji daje plodove.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Predragi: Gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.

Riječ Gospodnja.

III. Isus riječima i primjerom objavljuje pravu čovjekovu veličinu, a ona je u služenju drugima. Svojim potpunim predanjem za nas to je i dokazao.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

 O čemu ljudi danas razgovaraju? Nisu li to najčešće razgovori o tome kako će netko dobiti veću plaću, kako se probiti do boljeg položaja, kako ostvariti određeni uspjeh? Sve su to razgovori o bogatstvu, položaju i vlasti, o uspjehu i popularnosti. Kao što su se učenici stidjeli pred Isusom kada ih je zapitao o čemu su to putem razgovarali, tako bismo se i mi često mogli zastidjeti pred njim poradi svojih razgovora.

Ljudi se prepiru radi prvenstva, radi svojih prava. Žele sebi osigurati prva mjesta. Svatko se gura da bi bio prvi na redu; svi se uzbude i burno reagiraju ako netko upadne preko reda. Na sve moguće načine i u mnogobrojnim okolnostima možemo otkriti da i mi imamo u sebi mentalitet Isusovih učenika i borimo se za neko svoje prvo mjesto, za neko svoje pravo, za neki privilegij; ili smo zavidni onima kojima to uspijeva češće nego nama.

Ali Isus misli drugačije. On je došao ne zato da mu služe, nego da on služi i da život svoj da za braću. Bio je čovjek za druge. Iz dana u dan nastojao je ostvariti volju očevu. A otac hoće da ne propadne nitko od onih koje je Isusu povjerio. Zato se Isus sasvim razdaje za ljude oko sebe. Sav je smisao njegova života u ispunjenju volje očeve. U skladu s tom voljom, ne želeći ispuniti svoju volju nego očevu, Isus osjeća da se mora sasvim darovati za čovjeka. Ljudi to osjećaju. Svatko se u Isusovoj blizini osjeća čovjekom, kao da mu se vraća istinsko dostojanstvo. Isus nije nikoga ugrozio u ljudskim pravima ili u dostojanstvu. Svatko se pokraj njega osjeća lijepo. Osobito su to osjećali oni koji su bili od strane drugih izigrani ili izbačeni iz društva. Isus nikoga ne odbacuje. Po Isusovu je ponašanju bilo svakome jasno da na njega svatko ima pravo. Zato su mu oduzimali dane i noći, zato su mu dolazili u svako doba, zato su ga salijetali svojim brigama i potrebama.

I kad on svoje učenike zove da idu za njim, onda to znači da trebaju činiti što on čini, da trebaju živjeti kako on živi. Svoje učenike poučava u tajni takvog predanog života služenja i ljubavi. To je jedinstven život. Jedino takav život neće doživjeti brodolom, doći do zida besmisla. Čovjek je stvoren upravo zato da bude izvorom radosti drugome. Čovjek svoj život na osobit način potvrđuje upravo tako da postane osloncem i slugom svima koji vape za smislom života. To je Isusov put. To je put Isusovih učenika. Samo tako je vrijedno živjeti.

Kada bismo se danas u tom Isusovom mentalitetu natjecali tko će biti prvi u služenju, ne bi bilo ni svađe, ni razdora, ni ratova. Tada bi zavladala ljubav, tj. Isus.

Fra Zvjezdan Linić, Neka mi bude po riječi tvojoj

 OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Okrijepljeni i poučeni Božjom riječju i Kristovim tijelom krenimo u novi tjedan i pokušajmo više razgovarati o vjeri, dobroti i pravednosti za sve ljude, a manje se natjecati u tome tko je veći ili vrjedniji. Češće se sjetimo prihvatiti drugoga pokraj sebe i širimo mir i blagostanje.