MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca.
Nedjelja, 12.10.2025. DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU – DAN ZAHVALE ZA BOŽJA DOBROČINSTVA
ČITANJA:
2Kr 5,14-17; Ps 98,1-4; 2Tim 2,8-13; Lk 17,11-19
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Primajući ozdravljenje na riječ proroka Elizeja, Naaman Sirac, stranac, gubavac, spoznaje Izraelova boga kao jedinoga pravoga Boga, čija dobrota nije ograničena na jedan narod, nego je otvorena svakom čovjeku.
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Naaman Sirac siđe i opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi Elizeja, čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se od svoje gube!
Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.« Ali on odgovori: »Živoga mi Gospodina, komu služim, ne primam.« Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. Tada Naaman reče: »Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Gospodinu.«
Riječ Gospodnja.
II. Ustrajnost u patnjama za Krista i za spasenje onih koji su Kristovi, donosi Pavlu istinsku slobodu unatoč okovima. On spoznaje da Bog ne uskraćuje svoju vjernost jer vjernost je u biti božanske naravi i neovisna je o našim djelima.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom.
Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!
Riječ Gospodnja.
III. U očišćenju deset gubavaca, od kojih se samo jedan pokazao zahvalnim, Isus pokazuje razliku između ozdravljenja i spasenja. Za spasenje je potreban čin vjere i osoban odnos prema Isusu.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Ovih dana Crkva zahvaljuje za Božja dobročinstva na tragu evanđeoskog ulomka koji nudi promišljanje o ozdravljenju desetorice gubavaca od kojih se samo jedan vratio zahvaliti. Isusov hod zemljom obilježen je mnogim izvanrednostima kojima je usrećivao ljude, mnogim čudima kojima se divimo listajući Evanđelja u kojima ih je zapisano oko 35, no evanđelist Ivan piše da je Isus učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana, i Matej piše da je izgnao još mnoge zloduhe i mnoge ozdravio od raznih bolesti.
Je li hod zemljom današnjih ljudi lišen takve čudesnosti? Je li, možda, Bogu dosadila ljudska nezahvalnost? Ili je razlog našeg osjećaja praznine Božjega dodira u našim životima u tome što mi pokraj nebrojenih čuda prolazimo ne osvrćući se na njih? Kao u nekakvom bunilu nezahvalnosti u kojem nezasitno tražimo više, a ne nalazimo drugo osim nezadovoljstva u kojem se mučimo.
U evanđeoskoj situaciji Isus pita gdje su ostala devetorica, a tome koji gaji osjećaj zahvalnosti daje još, još neizmjerno više od trenutnog ozdravljenja. Kaže mu: „Tvoja te vjera spasila!“
Osnovni sastojak za pravo pravcato čudo za tog sretnika bila je, dakle, zahvalnost pridodana vjeri. To me podsjetilo na jednog dječaka koji je napisao ovaj zanimljiv recept: „1 šeflja ljubavi, 3 žličice dobrote, 2 protvana obitelji, 10 boca zagrljaja, 1 lonac pomirenja. Staviti sve u mikser, naliti u bocu. To je dupli recept za sreću!“ Pročitao sam ga negdje na internetu i urezao mi se u sjećanje jer zaista je tako jednostavno, a tako čudesno, živjeti sretno.
To je i Božja želja za čovjeka. Isus kaže: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna“, i moli, „da imaju puninu moje radosti u sebi“. Isus nije činio čuda da se nekome dokaže, da nekoga pridobije, da sebi priskrbi potvrdu ili čast. On ne skuplja zahvalnice. Zato u euharistijskoj liturgiji molimo: „Tebi nije naša hvala potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni; po našim hvalospjevima ti ne bivaš veći nego mi stječemo milost spasenja.“ Hvala ne treba Bogu, nego čovjeku jer to je jedan od nezamjenjivih sastojaka za sreću.
Zahvalnost je stil života sretnih ljudi. Bez obzira u kojim se okolnostima nalaze i s kakvim se teškoćama susreću, zahvalnost je uvijek izbor koji otvara ljudsku dušu da primi još više čuda koja su posvuda oko nas i u nama. Ne znam ni jednog nesretnog sveca. Nikad nisam čuo da je ijedan mučenik bio nesretan. Koja je njihova tajna? Mislim da ju je najbolje izrazio sv. Padre Pio: „Samo jedno moraš tražiti od Gospodina – da ga voliš. Za sve ostalo, samo mu zahvaljuj.“
Tajna je u zahvalnosti. Ona otvara naša srca da možemo više primati, a Gospodin nam želi dati sve.
preč. Ivica Cujzek
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Zahvalni za dar susreta s Gospodinom i za sva njegova dobročinstva, budimo gdje god jesmo njegovi pravi vjernici, svjedoci njegove prisutnosti i njegova spasenjskog djelovanja. Podijelimo milost koju smo primili s onima koji su nam darovani i tako otvarajmo prostor Božjem djelovanju.