DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU


MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sadamdeset puta sedam!

Nedjelja, 17. 9. 2023. DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Sir 27, 33 – 28, 7; Ps 103, 1-4.8.10-12; Rim 14, 7-9; Mt 18, 21-35

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Čovjek ne može griješiti protiv Božje volje, noseći u sebi mržnju, i istovremeno očekivati oprost svojih grijeha. Nitko ne može očekivati Božje milosrđe ako sam prema drugima nema milosrđa, niti može graditi odnos prema Bogu onaj tko ne gradi iskrene međuljudske odnose.
Čitanje Knjige Sirahove
Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi. Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na savez Svevišnjega pa oprosti krivicu.
Riječ Gospodnja.

II. Kršćanin ne živi samo za sebe; njegov je život usmjeren Gospodinu te su sva njegova djela utemeljena u njegovom odnosu prema Kristu i trebaju biti odraz života u zajedništvu s njim.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.
Riječ Gospodnja.

III. Oprost koji dobivamo od Boga neizmjeran je i nemjerljiv s našim ljudskim iskustvom, no da bismo ga primili, moramo ga nasljedovati opraštajući svojim bližnjima.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Opraštanje je jedan od najvećih izazova za čovjeka. Ono dotiče samu srž našeg čovještva. Ima presudan utjecaj na naše živote i naše odnose. Mi tako teško opraštamo jedni drugima. I tako teško priznajemo svoje grijehe i kajemo se za njih. Nama se spontano nameće pomisao da opraštanjem gubimo a zločinitelj da biva nagrađen za svoje zlo. Da na neki način obezvrjeđujemo patnju i bol koju zločinitelj nanosi nama ili nekom drugom tko je nevin. Kajanje doživljavamo kao poniženje, a uzvraćanje drugima za pretrpljeno zlo kao pravdu i trijumf. Međutim, neopraštanje, ozlojeđenost, potisnuta krivnja, nedostatak kajanja, sve to opterećuje naše duše i naše odnose do te mjere da čini nepremostivu zapreku da se u nama istinski mir i radost nastane.
Sve što imamo dugujemo Bogu, jer nam je on život darovao kao dar svoje ljubavi. I trajno nam ga nastavlja darivati po svom bezmjernom milosrđu, koje nam baš nikada ne uskraćuje. Samo ta i takva ljubav može biti temelj našega života i naših međusobnih odnosa. Samo nas ona oslobađa mučnih dugova i zaduženih odnosa. Sve drugo je muka i tamnica. I sasvim je sporedno tko u njoj koga davi i tko kome što duguje. Radost je u ljubavi, a ljubav svoju snagu najviše očituje u praštanju i milosrđu. I baš nikada je ne možemo pronaći u zaduživanju, otimanju ili davljenju radi iznuđivanja. Sv. Pavao zato piše Rimljanima da je ljubav jedini dug koji jedni drugima trebamo dugovati (Rim 13,8).
Milosrđe Božje zapravo nas ne oslobađa duga, nego ga pretvara u dug ljubavi. Svatko tko je primio dar milosrđa, prima na se dug da isto dijeli drugima. Onoga trenutka kada to prestane činiti, on sam sebe lišava istog milosrđa koje je na dar primio.

Mons. Marinko Mlakić

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Gospodin je među nama kako bi nam se darovao, kako bi nam svojim riječima i djelima donio iskustvo spasenja. I mi smo pozvani biti dar drugima, posredovati im to iskustvo. Kad god u svoje odnose unosimo pomirenje, prihvaćanje, opraštanje, velikodušnost, mi slijedimo Gospodina na njegovu putu milosrđa. Ne propustimo prilike života koje su nam dane da bi naši bližnji po nama doživjeli iskustvo spasenja