MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Na nebu će biti radost zbog jednog obraćena grješnika.
Nedjelja, 11.9.2022. DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Izl 32,7-11.13-14; Ps 51,3-4.12-13.17.19; 1Tim 1,12-17; Lk 15,1-32
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. U kušnji u kojoj doživljava napuštenost od Boga, Izraelski narod upada u idolopoklonstvo. U zagovornoj molitvi Mojsija, koji se kao posrednik zauzima kako bi narod spasio od Božje srdžbe i uništenja, vidmo sliku Krista, koji donosi spasenje čovječanstvu.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Progovori Gospodin Mojsiju: »Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: ’Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’ Dobro vidim«, reče dalje Gospodin Mojsiju, »da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se gnjev moj na njih raspali da ih istrijebim, a od tebe ću učiniti velik narod.«
Mojsije pak zapomagao pred Gospodinom, Bogom svojim, i govorio: »Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske snagom velikom i rukom jakom! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: ’Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.’«
I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio svome narodu.
Riječ Gospodnja.
II. Apostol Pavao gleda u svom životu Božji spasenjski zahvat, koji ga je od progonitelja Crkve učinio navjestiteljem evanđelja. Iskustvo vlastite grješnosti i oproštenja Pavao uzima kao navještaj Krista Spasitelja.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Zahvalan sam onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu.
Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni.
A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
Riječ Gospodnja.
III. U prispodobama o izgubljenoj ovci i izgubljenoj drahmi, Isus naglašava dragocjenost svakog čovjeka u Božjem planu spasenja. Bog sve čini ne bi li čovjeka spasio i priveo ga životu.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.
Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«
I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.
Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Iz uvoda u evanđelje jasno se vidi da prispodobe koje slijede nisu upućene grešnicima, nego farizejima i pismoznancima. Farizeji i pismoznanci ne mogu podnijeti to što se Isus druži s carinicima i grešnicima. Nisu to bili grešnici u smislu da bi koji put pogriješili, već su to bili carinici- ljudi koji su se, varajući, bogatili na tuđi račun i zbog toga bili omraženi u društvu. No unatoč svemu, Isusu je stalo do njih i time razbija prvu krivu sliku o Bogu- Bog broji naše grijehe, i dopušta da mu, kako griješimo, padamo u očima. Isus nam pak pokazuje da naši grijesi ne mijenjaju to kako će se Bog prema nama odnositi. Božja je ljubav nepromjenjiva, samo što smo mu mi zbog naših grijeha bliži ili dalji. Bogu smo bitni mi, a ne naši grijesi; voli nas, a ne naše padove. On ne dopušta da mu grijesi osobe postanu bitniji od same osobe.
Prispodobom o izgubljenoj ovci Isus razbija drugu krivu sliku o Bogu- Bog je blizak samo onima koji su njemu bliski. Ova nam prispodoba pak pokazuje da je Bog Otac koji ne kalkulira, koji ne dijeli na bolje i lošije sinove. Za Njega je svaki sin nešto što se ne može izgubiti. Za Boga je i najveći grešnik osoba koja griješi, ali ne i pogrešna osoba.
Treća prispodoba kojom se Isus koristi je i svima nam dobro poznata prispodoba o izgubljenom sinu. Izgubljeni sin je još daleko, a Otac mu trči ususret; ne dopušta mu ni da govori jer je već zaboravio na sve njegove grijehe. Kada slušamo prispodobu o izgubljenom sinu, nekako nam automatski dođe da se uvijek baziramo na mlađeg sina i zaboravimo na starijeg. Stariji sin je naizgled sasvim uredan lik, a ustvari je onaj koji je bio uvijek uz oca, ali se nikad nije smatrao sinom. A kako oca ne doživljava ocem, tako ni svoga brata ne može doživjeti bratom. On je „dobar kršćanin“, uredna života i redovit na sv. misi; ali ne podnosi one koji su „manje dobri“, ne podnosi grešnike. On je kršćanin kiselog lica i suprotnost Milosrdnom Ocu.
Molitva
|
Lectio Divina s don Boscom
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
U daru sjedinjenja s Gospodinom u pričesti, ponovno smo imali priliku iskusiti Boga koji dolazi k nama. Otvorimo sve prostore svoga života kako bi nas pohodio i neprestano nas uvodio u radost svoga zajedništva.