DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
MISAO IZ EVANĐELJA DANA
I vi budite pripravni!
Nedjelja, 10.8.2025. DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Mudr 18,6-9; Ps 33,1.12.18-20.22; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48
UVOD U ČITANJA
I. Prvo čitanje predlaže sjećanje na prošlost kao pomoć u suočavanjem sa sadašnjim izazovima. Sjećanje na prošlost pomaže u življenju sadašnjosti. Ono omogućuje donositi prave odluke i olakšava njihovo donošenje. Sjećanje na prošlost koje nudi autor Knjige Mudrosti je sjećanje na čudesnu pashalnu noć kad je Bog svoj potlačeni narod izbavio iz egipatskog ropstva.
Čitanje Knjige Mudrosti
Noć oslobođenja bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.
Riječ Gospodnja.
II. Drugo čitanje nudi nam vjeru kao pomoć u suočavanju s izazovima trenutka i snagu ići protiv struje, ići onamo kamo nas i kako nas Bog šalje.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja.
III. U današnjem evanđeoskom ulomku Isus maloj skupini svojih učenika upućuje riječi ohrabrenja. A očito je uvijek bilo i bit će riječ tek o maloj skupini, što ne mijenja niti činjenica da smo u nekom društvu, kao u našem hrvatskom društvu, većina.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
…Današnje evanđelje završava govorom o udarcima koje će dobiti oni koji nisu vršili gospodarovu volju. Koliko god se pred tom prijetnjom, jer u tom gospodaru prepoznajemo Boga, osjećamo neugodno, bilo bi dobro čak i to prepoznati kao utješnu poruku. U ovoj prispodobi ti udarci nisu kazna nego nova prilika. Bog ne kažnjava. On želi spasiti. Udarci nam dolaze s druge strane. Najčešće od nas samih i našeg neautentičnog života. Iako tom slikom završava današnje evanđelje čini se prikladnijim ovo promišljanje završiti drugom slikom iz današnjeg evanđelja koja nam puno bolje pokazuje kakav je naš Bog. To je slika Boga koji služi: „Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi (vas) za stol pa će pristupiti i posluživati (vas).“ Tu sliku bismo svi mi kršćani, a osobito oni koji u kršćanskoj zajednici vrše službu upravljanja, trebali više propovijedati i životom svjedočiti, jer to je autentična slika Boga u kojega mi kršćani vjerujemo i koju nam je svojim riječima i životom objavio Isus Krist.
Izvor: www.db.hr
OTPUST
Poseban svjedok vjere je sveti Thomas More, engleski lord kancelar koji je 1535., koji je za vrijeme Henrika VIII. bio pogubljen zbog svog uvjerenja. Taj svetac je rekao sljedeće riječi: “Ništa se ne može dogoditi izvan onoga što Bog hoće. I ja sam sasvim siguran da je, u stvari, najbolje ono što se dogodi.” A u tamnici je molio: “Daj mi svoju milost, dobrostivi Gospodine da ne gledam na ovaj svijet, nego da svoj duh ukorijenim duboko u tebi.”
A za obranu vjere Crkve rekao je i ovo: “Postoji jedan dokaz kojega možemo sasvim jednostavno reći onima koji su bez vjere: još nitko se, na smrtnom krevetu, nije pokajao što je katolik.”