MISAO IZ EVANĐELJA DANA
I vi budite pripravni!
Nedjelja, 7.8.2022. DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Mudr 18,6-9; Ps 33,1.12.18-20.22; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Bog je izbavio svoj Izabrani narod kako je i obećao. Slavljenje pashalne večere spomen je na spasenjsko Božje djelovanje i znak njegove trajne prisutnosti u narodu.
Čitanje Knjige Mudrosti
Noć oslobođenja bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.
Riječ Gospodnja.
II. Praoci Izraelskog naroda odgovarali su vjerom na Božja obećanja. I onda kada nisu vidjeli nikakvu sigurnost, čvrstom vjerom su podržavali svoju nadu. Zato su primili ispunjenje danih obećanja.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja.
III. Sluga koji živi pripravno, čekajući gospodara, postaje dionikom njegova dostojanstva, poslužen za njegovim stolom. Isto tako i Kristov učenik živi budno i ne veže svoje srce uz prolazna dobra, nego je usmjeren iščekivanju, uvijek pripravan na Gospodinov dolazak.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Evanđelje nas danas zove da budno čekamo. To znači da nas zove na aktivno čekanje, a ne na pasivnu ravnodušnost. Kada je riječ o Isusu koga čekamo, onda se moramo sjetiti da smo pozvani ispraviti svoje nade da bi naše čekanje bilo plodonosno. Židovi su čekali, a kad je Očekivani došao nisu ga prepoznali. Nisu pripravili srce za Boga koji je sposoban postati čovjekom da na taj način pokaže čovjeku put života. I među nama je Isus. Međutim, često izgleda da nam je do svega drugoga više stalo nego do Isusa. Nestrpljivije čekamo neke materijalne stvari i rješenje nekih svojih problema, sudsku odluku ili mjesečnu mirovinu, nego što očekujemo Isusa. Još uvijek se može dogoditi da mi čekamo nešto, a ne čekamo Nekoga. I zato ne prepoznajemo da je kraljevstvo Božje, da je Isus među nama i da vidljivi znakovi o tome tako rječito govore. Među nama je u znaku lomljenja kruha, među nama je u pomirenju, među nama je gdje se dvojica saberu u njegovo ime, među nama je kad se čine djela kršćanske ljubavi i milosrđa. Katkada se čini da ga ni mi ne prepoznajemo. Čekamo ga, a ne znamo ga dočekati.
Današnje evanđelje upozorava na još jedno iščekivanje u kojem je potrebna budnost. To je čekanje na presudan susret s Gospodinom Isusom. On se događa za svakog pojedinca u času tjelesne smrti, tj. u prijelazu u novu egzistenciju Božjeg života, a za sve ljude skupa će se dogoditi u čudesnom času Posljednjeg suda, odnosno drugog Isusova vidljivog dolaska.
Dan je Gospodnji. Dolazimo na euharistijsko slavlje. To je trenutak kad Isus dolazi u znakovima: kruh i vina – tijela i krvi svoje; on je i u znaku okupljene zajednice vjernika, on nam dolazi u svojoj riječi što je s vjerom slušamo, on je prisutan i u osobi službenika euharistije. Dolazi jer nas ljubi. Očekuje da naše srce i kod euharistijskog slavlja bude spremno dočekati ga. Jer, ako ga dočekamo kod mise, ako ga dočekamo kod euharistijskog slavlja, postoji mogućnost da ga sve češće prepoznajemo u tijeku svojeg svakidašnjeg života, postoji mogućnost da ga prepoznamo u svojim najbližima. A ako se to dogodi, onda ćemo ga sigurno prepoznati i u sudbonosnom času svojeg susreta s njime u času smrti ili u času Posljednjeg suda. Tada će i on nas prepoznati i priznati pred Ocem svojim na nebesima. Sudjelovanjem u misi nahranimo svoju kršćansku nadu.
fra Zvjezdan Linić, I riječ tijelom postala
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Bog nam povjerava svoja dobra i poziva nas da budemo njegovi vjerni upravitelji, budni sluge, koji paze na ono što pripada njihovu gospodaru. Sve u našem životu pripada Bogu, pa i mi sami njegov smo dar. To nam omogućuje živjeti u radosnoj zahvalnosti. Živimo svjesni Božjih darova i hodimo vedra srca kroz život, ususret Gospodinu.