ČUČERSKA LJEPOTICA

Već od stoljeća trinaestog sam tu.
Vjerni puk je poželio da baš ovdje budem tu.
Poželio je da baš ovdje nebom obilježi zemlju.
Da baš tu, na ovom mjestu bude: Sin i Majka Božja i svi sveti s njim.
Tu baš na ovom mjestu već stoljećima Riječ tijelom postaje.
Tu Sin Majci svojoj već stoljećima govori: Ženo evo ti sina!
Tu on svojima veće stoljećima govori: Evo ti Majke“.
A Majka Marija, uvijek brižno sluša vapaje puka svog. Sluša i sluša.
A on. Puk moj. Vjerno me ukrašivao da budem lijepa, dopadljiva i privlačna.
A Majka ga je Božja slušala i slušala.
Pažljivo i tiho im govorila: Učinite što veli vam On – Sin moj.
Udarale su bure i oluje i potresa tri. Ali opet je bio tu – vjerni puk moj.
Izranjala sam iz ruševina i nicala još ljepša i ljepša.
I opet se čuo pjev i tiha molitva.
I opet je Riječ tijelom postajala.
A Majka je Božja opet slušala i slušala tihe molitve .
I uvijek bi govorila puku svom: Učinite što veli vam On – Sin moj.
A onda su dolazili i drugi – romari. Uvijek sam im se veselila.
Tu oko mene i u meni – pripremali su se na put na najsvetije tlo Marije Bistrice.
U tihoj molitvi, pjesmi i slavlju.
Slušala sam i njihove tihe molitve i pjesmu.
I Riječ je tijelom postala.
A ona, Majka Božja i njima bi tiho šaputala: Učinite što veli vam On – Sin moj.
A sada? Opet po četvrti put padam.
Udarena sa svih strana, urušena i izranjena kao i On – krvav i izranjen.
A htjela bih da opet bude tu – puk moj.
Htjela bih da opet bude tu tiha molitva i pjesma.
I da opet tu Riječ tijelom postaje.
I da opet Majka Marija sluša i sluša tihe molitve.
I da puku svom može ponovo i ponovo reći: Učinite što veli vam On – Sin moj.
Htjela bih da opet bude tu – puk moj.
Htjela bih da opet budu tu – moji romari.
Da si tu otpočinu i idu dalje – na sveto tlo Marije Bistrice.
Ah! TakO bih htjela da opet svi budemo tu.

vlč. Vlado Razum