MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Evo, začet ćeš i roditi sina.
Nedjelja, 20. 12. 2020.
ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA:
2Sam 7.1-5.8b-12,14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Rim 16,25-27; Lk 1,26-38
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Bog po proroku objavljuje kralju Davidu da će mu podići dom koji će trajati dovijeka. To će se ostvariti u Davidovu potomku, čiji lik upućuje na idealnoga kralja, koji će Boga zvati svojim ocem, te vjernošću Bogu uspostaviti Božje kraljevstvo među ljudima.
Čitanje Druge knjige o Samuelu
Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a kovčeg Božji stoji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.« Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ’Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikanâ na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«
Riječ Gospodnja.
II Bog je pripravio svoje spasenje da bi ga očitovao svim narodima u svojoj konačnoj objavi – Isusu Kristu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.
Riječ Gospodnja.
III. Navještenjem Isusova rođenja Mariji ispunjava se davno Božje obećanje. On je obećan Davidov potomak, čije će kraljevstvo trajati dovijeka. U njemu, Sinu Božjemu, ispunit će se Božji naum koji je imao kada je stvarao čovjeka na svoju sliku.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Marija je našla milost u Boga. Njezino „biti u milosti“ omogućuje joj da bude dionica velikih obećanja. Ne njezina veličina, ne njezina nastojanja i aktivnost – nego milost. Velika djela ne nastaju prvenstveno kroz naš aktivizam ili naše sposobnosti nego kroz djelovanje milosti kojoj smo pozvani biti otvoreni. Marijin susret s anđelom ukazuje nam na činjenicu da ponekad ne uspijevamo upravo stoga jer rješenje tražimo na krivim mjestima i na krive načine. Prvo je potrebno spoznati da smo poput Marije „zamilovani“, da nam je darovana milost koju ne možemo ničim uvjetovati, ali joj se možemo otvoriti i na njoj stvarati novo i neponovljivo. Ta je milost dar i plod Duha Svetoga koji kod Marije i Elizabete čini da se nemoguće ostvari i omogućuje da i ono što se čini neplodnim procvjeta životom. Duh je „životvorac“, on ga daje u izobilju i tamo gdje se čini da mu je zatrt svaki trag.
I premda Bogu ništa nije nemoguće, on traži naš odgovor, on nas poziva na Marijin stav. On ne želi i ne može ništa u našem životu ostvariti bez nas, bez naše suradnje. On ništa lažno ne obećava i ne nudi, on ozbiljno shvaća našu slobodu, ali i neumoljivo i odlučno nudi i pokazuje. Upravo zbog svoga „Evo me!“ Marija je slika i primjer darovane, iščekivane, tražene, propitkivane i nađene, odgovorne vjere. Vjere koja se ne temelji na vlastitim snagama i mjerilima nego na povjerenju u Onoga koji obećava.
Upravo stoga je i ova zadnja nedjelja došašća „nedjelja vjere“, nedjelja koja nas želi potresti u našoj samouvjerenosti i samodostatnosti. Ako ju kao takvu otkrijemo i tako slavimo, onda ćemo znati svetkovati svetkovinu Kristovog utjelovljenja, onda će naša srca i životi moći doživjeti što znači da je Isus iz Nazareta Emanuel – Bog s nama. Onda ćemo razumjeti da i nas Bog pohađa u našim domovima i govori nam o tome kako želi biti u nama i s nama.
Željko Tanjić, Obasja ih svjetlom
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Ljepota kršćanskog života je u tome što nas Bog treba da bi bio blizu. Budimo velikodušni u svojoj otvorenosti Bogu. On želi ljubiti, praštati, tješiti, biti milosrdan, donositi radost upravo po nama. Odgovorimo mu i mi poput Marije: „Evo me!“