Slika: Pompeo Batoni
MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje.
Nedjelja, 30.3.2025. ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
Jš 5,9a.10-12; Ps 34,2-7; 2Kor5,17-21; Lk 15,1-3.11-32
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Bijeg od Egipćana završava, a Bog svom Izabranom narodu daruje zemlju u kojoj će živjeti.
Čitanje Knjige o Jošui
U one dane: Reče Gospodin Jošui: »Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.« Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim po¬ljanama proslaviše Pashu četrnaestoga dana u mjesecu, uvečer. A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.
Riječ Gospodnja.
II. Pomirenje s Ocem dolazi po Kristu. U tom pomirenju Bog nas obnavlja na sliku svoga Sina.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.
Riječ Gospodnja.
III. Prispodoba o milosrdnom ocu, koja se ponekad naziva i Prispodobom o izgubljenom sinu, zapravo govori o dva izgubljena sina, o dva načina kako čovjek može napustiti Boga. Jedan je način očit, grijehom, a drugi skriven, srcem. Bog želi da mu se sva djeca vrate, no povratak grješnika čini se lakšim od povratka umišljenog pravednika.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
…Ova priča je divna i toliko ljudska da je mnogim umjetnicima svih vremena vječna inspiracija. Osim toga, ova priča govori o ljudskoj zloupotrebi slobode, o grijehu, kajanju, obraćenju, ljudskoj mržnji (stariji sin), kao i o Božjoj dobroti i ljubavi, a prije svega o Božjem milosrđu i radosti nad obraćenim grešnikom. Priča koju nazivamo i pričom o izgubljenom sinu donosi nam pravi primjer ispita savjesti, istinske ispovijedi i obraćenja. Izgubljeni sin u svojoj izgubljenosti najprije misli na svoga Oca. Sjeća se njegove dobrote i brižnosti prema svima. Odjednom mu je pred očima svaki njegov grijeh koji je počinio prema Nebu i prama svome ocu. Iskreno se kaje. A što je još važnije, donosi odluku vratiti se svome ocu. Ova priča može nam uvijek služiti kao primjer dobrog ispita savjesti, istinskog priznanja, kao i kajanja za naše grijehe te odluke povratka Bogu po sakramentu ispovijedi ili pomirenja.
Osim što nam ova priča predstavlja sliku dobrog i milosrdnoga Boga, njegovog poštivanja ljudske slobode, njegove strpljivost s nama grešnicima, njegove radosti radi našeg povratka, i uopće Božje ljubavi prema čovjeku, ona nam predstavlja i starijega sina koji nam, rekli bi danas, prolazi ispod radara. Isus je istaknuo vladanje starijega sina upravo radi onih koji su mu predbacivali i mrmljali zbog druženja s carinicima i grešnicima. Obično našu pažnju odvlači mlađi sin i očeva dobrota, pa tako zaboravljamo negativno vladanje starijega sina. Njega ne smijemo izgubiti iz vida radi nas. Često, nekada svjesno, nekada manje svjesno, igramo ulogu starijega sina. Mnogi od nas ne prihvaćaju one koji su nekoć bili daleko od Crkve, a sada su se vratili. Tu ružnu ulogu igramo i u našim obiteljima. Koliko puta znamo predbaciti ocu ili majci, ne samo dok su živi, nego, nažalost, i već pokojnim roditeljima, da su više ostavili ovoj ili onoj sestri, ovom ili onom bratu, nego meni. Prezir i mržnja narastu toliko da ne pričamo sa svojom braćom i sestrama radi komada zemlje, nekog stana ili nekog zemljišta uz more, auta ili bankovnog računa. Često odbijamo ići na slavlje naše braće i sestara upravo radi ovakvih stvari. Ponašamo se kao onaj „pravedni“ stariji sin, koji je svojim ponašanjem pokazao da ne ljubi ni oca, ni brata, a na kraju ni sebe, nego se izolirao i umire u svojoj mržnji i samoći kao „pravednik“ bez srca i duše.
fra Josip Klarić
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Živeći na zemlji, među ljudima, Isus nam je pokazao lice Boga koji je bogat milosrđem, koji je sama nježnost i milosrđe. Taj Bog je naš Otac. Mi smo krštenjem primili najveće bogatstvo svijeta, zato nemojmo ga potratiti, već ga radosna srca podijelimo sa svojim bližnjima kako bismo svi baštinili nepropadljivo bogatstvo vječnoga života.