MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Tko ne uzme križa, nije mene dostojan. Tko vas prima, mene prima.
Nedjelja, 28. 6. 2020. TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
2Kr 4, 8-11.14-16a; Ps 89, 2-3.16-19; Rim 6, 3-4.8-11; Mt 10, 37-42
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Primajući nesebično Božjeg proroka, žena Šunamka izražava svoju potrebu za Božjom blizinom. Prorok Elizej, nagovješćujući joj rođenje sina, objavljuje Boga kao darivatelja života.
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
Jednoga je dana Elizej prolazio kroz Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. Ona reče svome mužu: »Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.«
Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje. Onda upita svoga slugu: »Dakle, što da učinimo za nju?« A on reče: »Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.« A on reče: »Pozovi je!« Pozva je, a ona stade kod ulaza. »Dogodine u ovo doba«, reče joj, »zagrlit ćeš sina u naručju.«
Riječ Gospodnja.
II. Po krštenju Duh Božji prebiva u nama. To je Duh po kojemu je Isus uskrsnuo od mrtvih pa ćemo tako i mi po njemu zadobiti život.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
Riječ Gospodnja.
III. Primiti Krista znači dati mu posvemašnje prvenstvo u životu. Primiti Krista bezuvjetno znači pronaći život u punini. Taj se život onda razlijeva na sve druge odnose.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.
Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Tko nije prihvatio križ u svoj život, usitinu nije učinio ništa. Odlučili smo slijediti Isusa, nazivamo se kršćanima, a tako često bježimo od križa. Čini nam se da križ ide protiv života, da ide protiv nas i to se događa često upravo zato jer smo koncentrirani samo na sebe i ne slijedimo zapravo Isusa čiji je život bio neprestan dar drugima. Tko stalno traži korist u životu, da mu sve bude uspješno i dobro, brzo će se razočarati i izgubiti pravi smisao života. Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe, izgube smisao, izgube Boga, izgube život. U današnjem svijetu propagira se samo blagostanje, život bez žrtve, boli – a ljudi onda pronalaze razočaranje i prazninu. Ako ustinu želimo biti kršćani, nosimo križ u našem životu. Ako želimo uistinu imati život, trebamo biti spremni darovati ga. Istina je: taj put nije lagan, križ je težak, ali je jedini put koji vodi do Smisla, koji daje Ljubav. Isus od nas ne traži da nosimo križ radi neke patnje, jer Bog ne želi da mi patimo: Bog želi da mi volimo, a kada se voli to podrazumijeva žrtvu, darivanje, a žrtva boli jer ide protiv našeg egoizma.
MOLITVA
Nauči nas, Isuse, prihvaćati križeve života. Daj da tim prihvaćanjem križeva života prestanemo biti ravnodušni ili buntovni patnici dostojni žaljenja, nego križonoše koji znaju da uvijek i na svakom mjestu mogu ljubiti slobodno i velikodušno.
Nauči nas prihvaćati križ i time svaku bol učiniti plodonosnom za druge. Gospodine, bilo je mnogo patnji, ima mnogo križeva. Daj nam milost da ih nosimo u hodu za tobom, kako to neizrecivo blago ne bi otišlo uzalud. Daj da odsada svaki križ nosimo samo uz tebe i s tobom!
Lectio Divina s don Boscom
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Put vjere traži hrabrost. Kristov vjernik zna da neće zauvijek biti prihvaćen, da će ga njegova vjera suočiti s nerazumijevanjem, trpljenjem, pa i odbacivanjem. No živjeti u istini znači biti spreman prekinuti s ljudskim obzirima, kako bismo bili vjerni onome što Gospodin od nas traži. Osnaženi njegovom riječju i prisutnošću hodimo njegovim stazama, čuvajući ustrajnost i mir.