MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Carinik siđe opravdan kući svojoj, a ne farizej.
Nedjelja, 23.10.2022. TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Sir 35,12-14.16-18; Ps 34,2-3.17-19.23; 2Tim 4,6-8.16-18; Lk 18,9-14
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Bog je jedini pravedni sudac jer poznaje srce čovjeka, ne gleda vanjštinu, kao što to čine ljudi, nego iskrenost i poniznost. Stoga ponizna molitva uvije postiže Božju pravednost.
Čitanje Knjige Sirahove
Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka.
Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga
i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.
Riječ Gospodnja.
II. Svjestan da se približava kraj njegova života, Pavao gleda unatrag na svoje poslanje koje je vjerno izvršio. Vrhunac toga poslanja je žrtva vlastitog života, koju je spreman prinijeti, ispunjen pouzdanjem u Božju milost i čvrstom vjerom u spasenje.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.
Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.
Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!
Riječ Gospodnja.
III. Prispodobom o farizeju i cariniku Isus poziva svoje slušatelje na suočavanje s vlastitom istinom. Samo iskren i ponizan vjernik može biti opravdan pred Bogom.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
U našoj kulturi pojam farizej općenito označava čovjeka koji je naizvan čestit, a zapravo je prijetvoran, umišljen i ohol. Tom je mišljenju, možda, pridonijela i Isusova prispodoba o farizeju i cariniku (Lk 18, 9-14). Farizej i carinik su, pripovijeda Isus, došli u hram moliti. Farizej se, uspravan: molio: „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.“ Carinik je, naprotiv na samim vratima pognute glave molio: „Bože milostiv budi meni grešniku!“ Isus na koncu kaže da je carinik otišao kući opravdan, a ne onaj farizej. Sada smo, međutim, u opasnosti da ovu Isusovu prispodobu isuviše pojednostavimo. Pogledajmo.
Farizej govori istinu. On nije ni grabežljivac ni preljubnik. On je stvarno postio i davao milostinju. S druge je strane istina da su carinici redovito teško griješili protiv običnih ljudi, ubirući nepravedne takse. Dakle, taj carinik iz hrama stvarno je bio grešnik. Na osnovu čega Isus daje za pravo cariniku, a ne farizeju? Zar će onda doista biti u pravu oni koji tvrde kako uopće nije bitno što čovjek radi i kako živi, nego da je jedino važno da čovjek ima vjeru u Boga?
Odgovor možemo naći u rečenici koja prethodi Isusovoj prispodobi. „Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu…“ Dakle, radi se o podcjenjivanju, radi se o određenoj zluradosti, u pitanju je ne-ljubav. Farizeji su, naime, gledali svoj odnos prema Bogu isključivo kroz zakon. I onda se događa „kratki spoj“. Naime, vršenje nekih propisa mjerljivo je. Čovjek počne zbrajati svoje zasluge, pa onda stane pred Boga tražeći svoje „pravo“ da ga Bog nagradi. Slična se nevolja može dogoditi u obitelji. Kad počnemo mjeriti i premjeravati, kad se počnemo uspoređivati, međusobno podcjenjivati, nevolja je na pomolu. Temelj našeg obiteljskog odnosa trebala bi biti ljubav, iskreno nastojanje. Jednako je tako i u čovjekovu odnosu s Bogom. Naravno da nije u redu griješiti, naravno da bi bilo licemjerno činiti ludosti jer „Bog će ionako oprostiti“. Ljubav je iskreno nastojanje oko dobra. Ljubav je neprestano obraćenje, popravljanje. Ljubav je uviđanje i priznavanje vlastitih pogrešaka. Ljubav je razumijevanje za pogreške drugih… Na koncu Isus sažima ovu prispodobu ovim riječima: „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ To je temeljno pravilo za čestit, pa ako hoćete, i za svet život.
Dr. Zvonko Pažin (Izvor: Vjer i djela)
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Opravdani pred Gospodinom u ovom svetom slavlju, vratimo se svome svakodnevnom životu unoseći u njega novost koju smo primili. Gospodin nam daruje milost da sebe i druge gledamo novim pogledom, pogledom istine i poniznosti. Molimo ga da svakodnevno pročišćuje naša srca i budimo pozorni na njegovu dobrotu i milosrđe.