MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Učitelju moj, da progledam.
Nedjelja, 24. 10. 2021. TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU.
Misijska nedjelja
ČITANJA:
Jr 31,7-9; Ps 126,1-6; Heb 5,1-6; Mk 10,46-52
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Božje spasenje očituje se u svim djelima koja čini za svoj narod. Dok vraća natrag u zemlju „ostatak Izraelov“, Bog iskazuje svoju brigu posebno prema najslabijima. Sve su to znakovi vjernosti narodu kojega naziva svojim.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Ovo govori Gospodin:
»Kličite od radosti Jakovu,
podvikujte prvaku narodâ!
Objavljujte, uznosite, navješćujte:
Gospodin spasi narod svoj,
ostatak Izraelov!
Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne,
skupljam ih s krajeva zemlje:
s njima su slijepi i hromi,
trudnice i rodilje:
vraća se velika zajednica.
Evo, u suzama pođoše,
utješene sad ih vraćam!
Vodit ću ih kraj potočnih voda,
putem ravnim kojim neće posrnuti,
jer ja sam otac Izraelu,
Efrajim je moj prvenac.«
Riječ Gospodnja.
II. Krist je postavljen za svećenika, da bude posrednik između Boga i ljudi, jer kao jedan od nas može suosjećati s nama. Postavši svećenikom time što je prinio žrtvu Bogu u ime ljudi, od Boga je proslavljen i postao je svećenikom zauvijek.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Svaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
Riječ Gospodnja.
III. Ozdravljajući slijepog Bartimeja, Isus objavljuje Božju milosrdnu ljubav te očituje koliko mu je važan svaki čovjek i kolika je važnost vjere za spasenje.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Čovjek slijepac želi nas poučiti. Neka ono prvo u našim nakanama i našim molitvama bude: doprijeti do Isusa. Isus neka je prvi cilj svake molitve, svakog traženja. Sam će Isus to reći riječima: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i sve će vam se ostalo nadodati!“ Isus sam je to naše kraljevstvo, naša sreća, naš put, istina i život! Isus je cilj naših molitava. Glavno je njega susresti: sve drugo dolazi tako lako. U slici ovog čovjeka iz evanđelja vidimo da nam je, kao i njemu, potrebno zbaciti ogrtač, tj. osloboditi se nevjere, grijeha, predrasuda, svojih rastresenosti i svih drugih tereta duše; možda je potrebno učiniti neki napor, ne dati se ušutkati u tom vapaju za životom. I da ne ostanemo sjediti negdje na rubu puta. Sve su to pojedinosti iz ponašanja ovog slijepca, kako ih donosi današnje evanđelje, ali nam one mogu poslužiti da otkrijemo neka pravila našeg vjerskog ponašanja! Primijenimo li ih tada će sigurno Isus čuti i naš vapaj za životom, vapaj za slobodom, vapaj za pravdom! Jer Isusu je stalo do nas!
Isuse, Sine Davidov! Isuse, Spasitelju svijeta! Isuse, dobroto beskrajna: smiluj nam se!
Fra Zvjezdan Linić, Neka mi bude po riječi tvojoj
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Isus je pozvao druge da dovedu slijepog čovjeka k njemu. Time nas je želio poučiti da ne trebamo biti zatvoreni u sebe, da istinska vjera uvijek uključuje druge. Pozvani smo ljude s kojima živimo dovoditi Isusu. Ponekad će to biti otvoren poticaj, ponekad tiho, ali govorljivo svjedočanstvo. U tom nastojanju ostanimo vjerni Gospodinu kako bismo znali prepoznavati njegove poticaje, odgovoriti na njih i tako životu dati dublji smisao.