TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!

Nedjelja, 15. 11. 2020. TRIDESET TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:

Izr 31,10-13.19-20.30-31; Ps 128,1-5; 1Sol 5,1-6; Mt 25,14-30

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Knjiga Mudrih izreka donosi pohvalu vrsnoj ženi, čija je ljepota u njezinim krepostima. Takva je žena dostojna hvale jer je puna straha Gospodnjeg te mudro koristi darovano joj vrijeme i sposobnosti.

Čitanje Knjige Mudrih izreka

Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na vratima hvale djela njezina!

Riječ Gospodnja.

II.  Apostol Pavao potiče kršćane na budnost u iščekivanju Gospodinova dolaska. Kršćanin je sin svjetlosti te se to treba i odražavati u njegovom životu i djelima.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: »Mir i sigurnost«, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.

Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.

Riječ Gospodnja.

III.  U prispodobi o talentima Isus ističe odgovornost za ono što nam je povjereno. Svatko će primiti plod života prema spremnosti da odgovori na Božji poziv i povjerene mu darove.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Prispodoba snažno govori kako nije dovoljno samo primati. Valja i davati. Primanje bez davanja guši život, ne daje ploda, proizvodi strah i stvara iskrivljenu sliku o gospodaru. Riječ je o pasivnim potrošačima duha koji su uvijek spremni za kritiku, prigovore i samoopravdanja. Samo nezrelo kršćanstvo traži gdje će zadovoljiti svoje duhovne potrebe. I zato je u opasnosti da ga zarobi strah. Zrelo kršćanstvo taži glad gladnima oko sebe. Razdaje ono što je dobilo. Razdaje i množi. Treći je sluga pod vlašću straha upravo stoga što ništa ne čini s dobivenim talentom. Prispodoba tako u liku trećega, beskorisnoga i nezahvalnoga sluge, upućuje na temeljni vjerski stav: zahvalnost. Ona vidi što Bog daje. Zna razliku gospodara i sluge. Nezahvalnost iskrivljuje pogled. Nezahvalan pogled vidi gospodara kao nepravednoga čovjeka koji žanje gdje nije sijao.

Po povratku gospodar prvu dvojicu hvali zbog dobrote i vjernosti. Dobri su jer su koristili talente. Koristili i umnožili. U čemu je vjernost? U tom što su ostali vjerni gospodarevoj nakani s talentima u vremenu dok je on bio daleko. Vjerni su jer nisu tražili kako ispuniti svoju, nego njegovu volju.

Trećeg slugu gospodar naziva zlim i lijenim. U čemu je zloća? Nije učinio nikakav zločin. Nije nikoga zakinuo. Čak je i gospodarev talent sačuvao. Zloća je u tom što ga nije koristio. Zloća je lijenost. Lijenost je u tom što se bavio svojim osjećajima, a nije tražio gospodarevu volju. Zloća je u tom što je više vjerovao svom strahu, nego li svom gospodaru. U tom što se podložio strahu. Ovdje odzvanja evanđeoska jasnoća o tom kako se vjera ne sastoji u samoostvarenju, nego u vršenju Božje volje. I druga jasnoća: služenje Bogu oslobađa od svakoga služenja strahu.

Povede ih na goru, Ante Vučković

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Darovi koje imamo nisu tu da ih čuvamo, ni da ih se bojimo, a ni da raspolažemo s njima po svojoj volji, nego da s njima radimo i da ih umnažamo jer inače ostaju beskorisni. Otvorimo se životu, ne bježimo od njega! Tko u svemu traži sigurnost, nikada neće iskusiti puninu života. Mudrost života je u tome da učinimo najviše što možemo s onim što nam je dano.