TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Ova je sirota ubacila više od svih.

 Nedjelja, 7. 11. 2021. TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

 ČITANJA: 

1Kr 17,10-16; Ps 146,6c-10; Heb 9,24-28; Mk 12,38-44

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

 I. Gostoprimstvo udovice, koja u Iliji prepoznaje Božjega čovjeka te mu ne uskraćuje dobrotu, primjer je vjere i pouzdanja u Boga. Riječ obećanja, koju Bog izriče preko svoga proroka, pokazuje se istinitom i djelotvornom te rađa sigurnošću života utemeljenom na vjeri.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

U one dane: Ustade Ilija prorok i krenu u Sarfatu. Kad je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on je zazove i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Gospodina, Boga tvoga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i umremo.« Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ’U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Gospodin ne pusti da kiša padne na zemlju.’«

Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije.

Riječ Gospodnja.

II. Krist je svojim predanjem Ocu jednom za svagda oslobodio ljude grijeha, a svojim ulaskom u nebo kao pravi svećenik sve nas je prinio Bogu.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Krist doista ne uđe u rukotvorenu svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.

I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

Riječ Gospodnja.

III. Na primjeru siromašne udovice koja je u neznatnom materijalnom daru Bogu dala sve što je imala, Isus poučava svoje učenike sigurnosti vjere i čistoći nakana. Nasuprot izvanjskom ugledu pismoznanaca, čije licemjerje Isus osuđuje, stoji jednostavnost iskrene ljubavi.

 Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:

»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

 Današnje nas evanđelje izaziva na razmišljanje. Isus tvrdi da je sirota udovica ubacila više od sviju. Bogataši su se razbacivali novcem i bučno ga ubacivali u hramsku riznicu. Mislili su da su time zadužili Boga jer su dali mnogo. I danas, kao i nekada, pokušavamo kupiti Boga. Ljudi kupuju svijeće, plaćaju mise, daju za crkvu, stavljaju svoj novac u milostinju. Pitanje je, je li to katkada ipak ljudski pokušaj zataškavanja privida? Nije li nam lakše dati i više novca za neku vjersku inicijativu nego li darovati sebe, okrenuti se Bogu? Nije li nam možda katkada lakše platiti misu, nego li biti kod mise, sudjelovati kod mise, biti dio te misne žrtve? Nije li nam katkada lakše kupiti svijeću i zapaliti je nego li proklečati u molitvi desetak minuta? Ne pokušavamo li mi zavaravati sebe i druge?

Sirota je udovica ubacila više. Jer Bogu nije do količine novca, nije mu do materijalnog znaka: Bog vidi srce i dar se krije u srcu. Rekao je po psalmistu: „Žrtve i paljenice vaše mi se ne mile; srce raskajano, skrušeno…“ to je ono što se Bogu mili, što Bog vidi.

Možda još uvije nismo shvatili poruku ove siromašne udovice. Ona je zadovoljila Božje neizmjerno srce: dala je sebe. Pa ma kako čovjek bio slab i malen, pa ma kako bio siromašan i ograničen – u Božjim očima, prema njegovim mjerilima, svatko može zadovoljiti, može darovati neizmjerno puno, tj. samog sebe.

Dan je Gospodnji. Pozvani smo na misu, da se u njoj uključimo u Isusov dar Ocu, u njegovu žrtvu: ne samo usputnim slušanjem, nego vjerom i ljubavlju, molitvom i žrtvom što izvire iz srca i duše.

Fra Zvjezdan Linić, Neka mi bude po riječi tvojoj

 OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Ni pismoznanci, a ni siromašna udovica nisu bili onakvi kakve su ih drugi vidjeli. Ugled pismoznanaca skrivao je njihovu nepravdu, a siromaštvo udovice skrivalo je njezinu velikodušnost. Poučeni tim primjerom nastojmo ne prosuđivati ljude iz vana, jer Bog jedini zna što je u nečijem srcu. U toj vjeri budimo spremni darovati svakome dobrotu i prepoznavati dobrotu u ljudima.