MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
Nedjelja, 23. 4. 2023. TREĆA VAZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
Dj 2,14.22-33; Ps 16,1-2a.5-11; 1Pt 1,17-21; Lk 24,13-35
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Novozavjetni pisac Djela apostolskih donosi nam Petrovo obraćanje narodu i poticaj na to zašto i kako vjerovati.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«
Riječ Gospodnja.
II. Apostol Petar u svojoj Prvoj poslanici nastavlja s poukom o tome kako trebamo živjeti svoju vjeru.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
Riječ Gospodnja.
III. Evanđelist Luka prenosi nam svojevrsnu utjehu, jer ni Kristovi učenici nisu uvijek i svuda prepoznavali uskrsnuloga Krista.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Ovaj proces sljepoće, to jest od uskraćenih mogućnosti prepoznavanja Isusa, pa sve do otvaranja očiju, tiče se i svakoga od nas koji idemo za Isusom kao njegovi učenici.
Uskrsnuće je taj izniman događaj koji nam služi i koji je Gospodin htio za nas kao događaj kojim nam otvara oči za one stvarnosti koje izmiču ljudskom pogledu i ljudskome shvaćanju. Uskrsnućem nam se otvaraju oči za Božji zahvat u naš osobni život, oči za razumijevanje spasenja i milosnoga dara kojim nas Bog obdaruje. Uskrsnućem nam se otvaraju oči za Božju ljubav kojom nas je otkupio šaljući nam svoga Sina, kao što je obećao, te mi poput učenika otkrivamo snagu te iste ljubavi, i u Božjoj riječi i u blagovanju euharistijskog kruha. Uskrsnućem nam se tako otvaraju oči da poput učenika zaključujemo: Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma? To je Isusov dar spoznaje kojim nam gore srca i otvaraju se oči za razumijevanje Pisma i raspoznavanje Isusova lika u svim Pismima, ako i sami ne želimo biti bezumni i srca spora. Osim toga, druga velika sljepoća koja nas sve zahvati kao neka mrena, sljepoća je glede Isusove trajne i žive prisutnosti sa svojim narodom. On je s nama i dijeli našu stvarnost, do mjere da daje svoj život i blaguje s nama lomeći za nas kruh života, svoje presveto Tijelo. Velika je sljepoća ako se na to blagovanje toliko navikavamo da ne osjetimo živu prisutnost. Propust je ako presvetoj euharistiji pristupamo rutinski kao zatvorenih očiju, a upravo ona je živa proslava muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova.
Molimo stoga uskrslog Gospodina da nam otvori oči kao što je otvorio učenicima u Emausu. Budimo otvoreni za pouku njegove riječi i slušajmo je pozorno upijajući otajstva života koje nam je u njemu darovano. Na poseban način dopustimo da nas lomljenje kruha – blagovanje njegova tijela učini da nam se otvore oči do kraja, te da živimo kao oduševljeni svjedoci njegova uskrsnuća, prosvijetljeni i osnaženi otajstvenim blagovanjem koje nam je on pripremio kako bi nas sigurno doveo u život vječni.
Dr Ivan Bodrožić
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Utješeni, okrijepljeni i nadahnuti krenimo u svoju svakodnevicu i poput apostola budimo obazrivi na svakoga, i svojim životom i postupcima hrabro pokazujmo svihz vjeru i očitujmo svima ljepotu života s uskrslim Gospodinom.