MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Nastani se u Kafarnaumu da se ispuni što je rečeno po Izaiji.
Nedjelja, 22.1.2023. TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Iz 8, 23b – 9, 3; Ps 27, 1.4.13-14; 1Kor 1, 10-13.17; Mt 4, 12-23
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Proročki navještaj dolaska spasenja, koje se prikazuje slikama svjetlosti, radosti, oslobođenja, ispunit će se dolaskom spasitelja kojega prepoznajemo u Kristu Gospodinu.
Čitanje Knjige proroka Izaije
U prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski.
Riječ Gospodnja.
II. Vjera se temelji na Kristu, ne na onima koji ga naviještaju. Podjele među vjernicima ne dolikuju kršćanskoj zajednici, nego jedinstvo i zajedničko ispovijedanje vjere.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
Riječ Gospodnja.
III. Na početku svoga javnog djelovanja, Isus poziva na obraćenje te izabire svoje prve učenike. Riječima i djelima već započinje ostvarivati nebesko kraljevstvo koje propovijeda.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Prolazeći uz Galilejsko more Isus poziva prve učenike. Evanđelist nam jasno pokazuje što se podrazumijeva kada netko prihvati poći za Isusom. Cijeli ovaj dio je označen glagolima pokreta: »Prolazeći uz Galilejsko more… Pošavši odande… I obilazio je Isus cijelom Galilejom…«
Tko je pozvan mora biti svjestan da na Isusovom putu nema odmora. Isus želi da ga se slijedi dan i noć, cijeli život. Ne postoje trenuci u kojima smo na godišnjem od prihvaćenih i preuzetih vrijednosti, stavova i odgovornosti.
Ostaviti oca ne znači ne imati brigu za roditelje. U židovskom narodu otac je bio simbol vezanosti za tradiciju. Evanđelje nam želi reći da kada Isus ulazi u naš život – ovisnost o prošlosti i navezanostima na nju mora ići u neki drugi plan. S Isusom sve u našem životu prima jedan dublji smisao.
Ostaviti oca bi značilo napustiti sve ono što smo živjeli a nije u skladu s evanđeljem.
Isus naučava – znači on je svjetlo za svakog čovjeka; propovijeda – svima naviješta Radosnu Vijest, riječ nade koja govori da je Božja ljubav jača od zla; liječi bolesne – ne ograničava se na navještaj nego konkretnim gestama pokazuje Božju ljubav i snagu, te tako svojim učenicima jasno pokazuje put življenja njihove vjere.
Lectio Divina s don Boscom
Apostolskim pismom Aperuit illis papa Franjo je, u rujnu 2019. godine, uspostavio Nedjelju Božje riječi, odredivši da Treća nedjelja kroz godinu bude posvećena njezinome slavljenju, razmišljanju i širenju kako bi se otkrilo pashalno i spasenjsko značenje Božje riječi koja na uvijek novi način potiče izaći iz individualizma te se iznova roditi za ljubav.
Redovito čitanje Svetoga pisma i slavljenje Euharistije omogućuju nam da sebe promatramo kao dio jedne cjeline. Kao kršćani jedan smo narod koji putuje kroz povijest, snažen prisutnošću Gospodina u našoj sredini koji nam govori i hrani nas. Dan posvećen Bibliji ne želi biti “jednom na godinu”, nego jednom za čitavu godinu, jer nam je prijeko potrebno rasti u dobrom poznavanju i ljubavi prema Svetom pismu i Uskrslome koji ne prestaje lomiti riječ i kruh u zajednici vjernikâ. Zato nam je potrebno ući u prisni odnos sa Svetim pismom; u suprotnom naša će srca ostati hladna, a oči zatvorene, pogođeni, kakvi već jesmo, bezbrojnim oblicima sljepoće. Papa Franjo (Izvor: www.zg-nadbiskupija.hr)
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Nadahnuti Božjom riječju, nahranjeni duhovnom hranom i ispunjeni primljenim milostima, krenimo u nove svakodnevne izazove promišljajući o svemu što smo danas doživjeli, čuli, osjetili. Prihvatimo ljude oko sebe, kao što Krist prihvaća svakoga od nas i gradimo zajedno svijet vjere, nade, ljubavi i požrtvovnosti jednih za druge.