MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!

 Nedjelja, 24. 3. 2019. TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

 ČITANJA: 

Izl 3,1-8a.13-15; Ps 103,1-4.6-8.11; 1Kor 10,1-6.10-12; Lk 13,1-9

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. U objavi u gorućem grmu, Bog na izvanredan način ulazi u redovitost Mojsijeva života. Objavljujući mu svoje ime i svoj naum spasenja Bog se objavljuje istovremeno kao svet, onaj koji nadilazi ljudsku stvarnost, ali i kao blizak i prisutan, Bog koji se zauzima za čovjeka u njegovoj konkretnosti.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. ¬Go¬neći tako stado po pustinji, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednoga grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

»Hajde da priđem, reče Mojsije, i promotrim taj veličanstveni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« Kad Gospodin vidje gdje prilazi da razmotri, zovne ga iz grma: »Mojsije! Mojsije!« On se javi: »Evo me!« A Gospodin će mu: »Ne prilazi ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam, nastavi, Bog tvoga oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

A Gospodin nastavi: »Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke ¬njegove pa siđoh izbaviti ga iz šaka egipatskih i odvesti ga iz te zemlje u zemlju dobru i prostranu – zemlju kojom teče mlijeko i med: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.«

Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ’Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ’Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« Bog reče Mojsiju: »Ja sam koji jesam!« I nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ’Ja jesam’ posla me k vama.« Još reče Bog Mojsiju: »Kaži Izraelcima ovako: ’Gospodin, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.«

Riječ Gospodnja.

II. Biti dijelom Božjega naroda i na taj način dionikom njegovih milosti, ne znači postići sigurnost spasenja, nego je potrebno vršiti njegovu volju.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Ne bih htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.

Riječ Gospodnja.

III. Isus naglašava važnost obraćenja, neovisno o izvanjskim događajima, koji nisu mjerilo prosuđivanja ničijeg života. Hitnosti ljudske potrebe za obraćenjem koje se ne odgađa, Isus suprotstavlja Božju strpljivost. Bog poznaje vrijeme koje nam je potrebno za rast.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«

Riječ Gospodnja

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

 Naš Bog je Bog ljubavi i slobode, duha i istine. Sigurno, sakramenti stvaraju u našim dubinama prostore za neizreciva iskustva. To su istinski susreti s Bogom i mogu se doživjeti kao nezaboravna iskustva poput onoga Mojsijevog s brda Sinaja. U tom smislu bilo bi divno kad bismo i poruku ove nedjelje shvatili kao poziv i poticaj na primanje sakramenata; jer oni nisu samo izvanjski čini, nego i istinski darovi onoga koji je istinit i neizreciv; Boga samoga. Zato je dobro i za vjernike nužno krstiti se, proći kroz tu vodu koja čisti i kroz oblak Božje prisutnosti; ohrabruje u tom  pogledu veliki broj odraslih koji se iz godine u godinu pripravljaju za krštenje o vazmenim blagdanima.

Neizrecivo je važno hraniti se kruhom života, primiti pričest. To je za sve koji mogu sudjelovati kod sv. mise više od dužnosti; potreba čovjeka vjernika da na taj način, koji je Isusu bio svet, svoj život na jedinstven način, po pričesti, poveže s njime. To je osobito važno ove korizmene dane, pred blagdane Uskrsa. Crkva je, poslušna svome Gospodinu Isusu, to uvijek smatrala neizrecivo važnim, morala je čak i narediti da vjernik ne smije dopustiti da prođe godina dana, da prođu vazmeni, uskrsni blagdani, bez iskustva svete pričesti.

Fra Zvjezdan Linić, I riječ tijelom postala

 OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Korizmeno nas vrijeme poziva na obraćenje. Ono treba biti unutarnje, obraćenje srca. Često se pokušavamo promijeniti ali bezuspješno. Dopustimo promjenu Bogu, otvorimo mu sve prostore svoga bića i naš će život postati sveto tlo koje će rađati obilnim plodovima. Odgovorimo na dar Božje dobrote velikodušnošću i dobrotom prema svima onima s kojima je povezan naš  život.