TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Izvor vode koja struji u život vječni.

 Nedjelja, 12. 3. 2023. TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

 ČITANJA: 

Izl 17, 3-7; Ps 95, 1-2, 6-9; Rim 5, 1-2.5-8; Iv 4, 5-42

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Suočen s različitim kušnjama na putu kroz pustinju prema Obećanoj zemlji, Izraelski narod često gubi vjeru u Božju prisutnost. No Bog, unatoč nevjeri, ne uskraćuje svoju brigu te se uvijek iznova djelima potvrđuje kao onaj koji spašava.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodina: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?«

Riječ Gospodnja.

II. Bog je objavio veličinu svoje ljubavi, kojom smo otkupljeni, u Kristovoj smrti za grješnike. Vjera u Krista pomiruje nas s Bogom, te nam otvara pristup milosti. U nju nas uvodi Duh Sveti koji prebiva u nama.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.

Riječ Gospodnja.

III. Isus objavljuje sebe kao izvor života u kojemu biva utažena čovjekova žeđ za istinskim životom.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”

Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”

Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji

u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.

Kad on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”

Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’

Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

Kada bi znala tko je onaj koji ti govori: ‘Daj mi piti’!
Davno sam čitajući dio iz evanđelja koji govori o Isusovu razgovoru sa Samarijankom uočila ovu rečenicu, i nisam ju odmah razumjela, nije mi bila jasna i nisam vidjela što iz nje mogu iščitati, no Bog polako slaže komadiće mozaika u nama i postaje mi jasnije. Sve više uočavam kod ljudi koji me okružuju, potrebu stavljanja Boga prema kalupu koji njima odgovara, pa Isus postaje za neke trgovac, za druge ozdravitelj, za treće čudotvorac, a tako malo njih doživljava Isusa kao svoga brata, prijatelja, istinsku Ljubav. Kao da nedostaje istinskog iskustva sa živim Bogom koji nadilazi naše osjećaje.
Nije nas vjernika malo, koliko je malo onih koji doista poznaju Isusa. Prema Isusu se ponašamo kao prema trgovcu kod kojeg dolazimo kad nam nešto treba, kada nešto pođe krivo. Stanemo pred Njega i zatražimo da nam pomogne, izliječi, a ni ne pogledamo Ga, ne promotrimo crte Njegova lica, ne uočimo Njegovo držanje i emocije na Njegovu licu. Ne upitamo Ga kao prijatelji za mišljenje, ne zašutimo na trenutak pred Njim da čujemo što nam On želi reći. I tako odemo iz trgovine: zadovoljni ili nezadovoljni, s većim ili manjim zamjerkama i ponovno se vraćamo kad nam opet nešto zaškripi.
A svatko od nas treba u životu osobu s kojom će uvijek moći razgovarati, pred kojom će moći biti to što je, takav kakav je i povjeriti joj se u svemu. Milost i blagoslov je kad imamo takvu osobu, ali ako nemamo, još je veća milost jer nam sam Isus želi biti ta osoba. Svi smo mi na nekom putu prema nebu, bliže ili dalje, ali pozvani smo ne samo ići Njegovim putem, nego suobličavati se Njemu. Najveće suobličenje događa se kroz patnju i trpljenje, ostavljenost i samoću, a mi iz takvih situacija najčešće bježimo i krivimo Boga za to. A trenutci trpljenja nisu ništa drugo doli trenutci Božjeg privlačenja nevidljivim nitima ljubavi s kojima nas želi privući sebi.
BOG JE LJUBAV! Ljubav!!! Ta ljubav koja sve podnosi, prašta, ne traži svoje, ne nadima se, ne hvasta… daje se i dolazi potiho i nježno, kao blagi lahor. Zbog toga Ga tako slabo čujemo, jer trebamo biti barem nekoliko trenutaka u danu u tišini pred Njim i dati Mu da sunča našu dušu! Takav je naš Bog, Bog odnosa – dubokih, iskrenih, jasnih i čistih! Zato Ga tako malo i poznajemo, jer su naši odnosi zagađeni našom sebičnošću, samodostatnošću, neiskrenošću i koristoljubljem.
Moramo se okrenuti za 360° i krenuti u sebe – s Isusom. Povesti Ga prostranstvima svoga života, od začeća do sadašnjeg trenutka i stalno Ga držati za ruku, jer bez Njega u blizini sve djeluje očajno, isprazno, bijedno, a s Njim to dobiva drugi smisao, jer možemo gledati Njegovim očima, samo ako Ga pustimo u svoj pogled, ako malo više promatramo Njegov lik, upoznati ćemo Ga.
Jer trenutak kada On umire na križu nije davni događaj koji se tada dogodio, a mene se ne tiče, nego On umire za tebe danas i ono što od tebe traži je: «Daj mi piti!».
Kad bismo znali samo koliko Bog za nama žeđa, koliko nas traži, koliko čezne za susretom s nama, u ljubavi!!! On je žedan naše ljubavi, naše iskrenosti, našeg povjerenja. Daj mu piti iz čaše tvoga života i podijeli s Njim sve što imaš jer On je tvoj Gospodar, tvoja ljubav! On je tvoj mir!
Bog nam se želi približiti i biti nam blizak, ali ne ide to bez naše volje i opredjeljenja. Oslonimo se na na Njega, tražimo Ga u prazninama svojih dana, suhoćama i lutanjima. Razgovarajmo s Njim, promatrajmo Ga i osluškujmo što nam ima reći – preko svoje Riječi, kroz susret pred tabernakulom u našoj crkvi. Slušajmo Ga i upoznajmo Boga ljubavi i odnosa.

s. Marija Pia Tadijanov

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Napojeni u susretu s Gospodinom, živom vodom od koje se ne žeđa, budimo svjedoci susreta koji obnavlja život i vraća izvornom skladu postojanja. Podijelimo s našim bližnjima dar novoga života, kako bi i oni bili zahvaćeni istom milošću.