TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.

Nedjelja, 7.3.2021. TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

ČITANJA:

Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Knjiga izlaska donosi Božje zapovijedi na kojima se temelji starozavjetni zakon. Bog se predstavlja kao osloboditelj svog naroda iz ropstva, a od naroda traži poslušnost, te im zapovijeda da ga štuju kao jedinoga Boga. Na Božju vjernost narod treba odgovoriti vršenjem zapovijedi.

Čitanje Knjige izlaska

U one dane:

Bog izgovori sve ove riječi:

»Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.

Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Ne pravi sebi urezana lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni.

Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.

Ne ubij!

Ne učini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«

II. Propovijedanje Krista raspetoga nije odgovor na ljudski način shvaćanja. Raspeti je Krist Božja snaga i mudrost za one koji su otvoreni Bogu.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Riječ Gospodnja.

 III. Isus uoči blagdana Pashe pokazuje revnost za Dom Gospodnji, naglašavajući novi način bogoštovlja koji je započeo njegovim dolaskom. Mjesto klanjanja Bogu neće više biti hram, nego Isusova osoba.

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Hram je mjesto štovanja Boga, mjesto molitve, mjesto susreta s Bogom. Na najdublji način Bog nam je omogućio da se susretnemo s njim u ljepoti i dobroti hrama Isusova tijela. Isus je sakrament žive Božje prisutnosti, u njemu i po njemu i mi danas imamo pristup k Ocu. Isus je prvi i temeljni sakrament. Zahvaljujmo mu za hranu njegova tijela, za mogućnost da i danas smijemo blagovati njegovo tijelo i tako sjedinjeni s njime živjeti u jedinstvu s Bogom, s Ocem.

U razmatranju o hramu smijemo ići i dalje. Na osobit način Isus pod tajnom hrama razumije naša okupljanja, naše zajednice, jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime tu je i on prisutan, tu je njegov hram, mjesto prisutnosti Boga i čovjeka. Crkva je njegovo otajstveno tijelo, hram Duha Svetoga. On se za tu crkvu brine i neće dopustiti da bude kuća trgovačka, da prestane biti ono na što ju je on pozvao; njegovo otajstveno tijelo.

I naše biće, naše tijelo je također, po krštenju, hram Duha Svetoga. Bog i u nama prebiva po sakramentima vjere. To je trajni dar i stanje svakog kršćanina. Naše je tijelo istinski hram Božje prisutnosti.

Moguće je da će Isus i u njemu zateći mnogo toga što mu se ne sviđa. Toliko toga u nama nije čisto od sebičnih interesa i trgovine, od novca i prijevare, od laži i nereda. I u hramu našeg bića Isus može naći toliko toga što treba isprevrnuti, izbaciti , protjerati. Dopustimo mu da ponekad uzme svoj bič, da se posluži snage svoje Riječi i očisti u nama sve ono što se sami ne osuđujemo očistiti, što ne vidimo, čime smo zarobljeni iznutra. U svojim sakramentima Isus bdije nad svojim hramom u nama, čuva ga od svake zlouporabe i nereda. Isus ga je otkupio i posvetio vodom krštenja i neprestano ga posvećuje svojim čestim dolaskom u pričesti. Ne trebamo se plašiti siline njegova zahvata. Ta, njegova smo svojina, hram Božji, sveti što ga Duh Sveti dokle god smo mu otvoreni, nikada neće napustiti.

Fra Zvjezdan Linić, Neka mi bude po riječi Tvojoj

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Bog nam je u svome sinu darovao spasenje. Ne trebamo ga zaslužiti, nego primiti. Mi kršćani nismo pozvani na besprijekornost, nego na svetost života. Svet život proizlazi iz zajedništva s Bogom, on je zapravo ostvareni odnos s Bogom. Bog ne treba prije svega naša djela, a još manje našu savršenost, nego treba nas. Svaki od nas je Božji dom u kojemu Bog želi prebivati.