MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Vidješe oči moje spasenje tvoje.

 Nedjelja, 2. 2. 2020. PRIKAZANJE GOSPODINOVO. SVIJEĆNICA

 ČITANJA: 

vl.: Mal 3, 1-4; Ps 24, 7-10; Heb 2, 14-18; Lk 2, 22-40

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

 I. Prorok naviješta skori dolazak Gospodina, koji će se pojaviti kao onaj koji sudi i pročišćava svoj narod. Bog želi da njihovo bogoslužje i njihova djela budu odraz istinske pravednosti.

Čitanje Knjige proroka Malahije

Ovo govori Gospodin Bog:

Evo šaljem glasnika

da put preda mnom pripravi.

I doći će iznenada u Hram svoj

Gospodin koga vi tražite

i Anđeo Saveza koga žudite.

Evo ga, dolazi već —

govori Gospodin nad Vojskama.

Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska

i tko će opstati kad se on pojavi?

Jer on je kao oganj ljevačev

i kao lužina bjeliočeva.

I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava.

Očistit će sinove Levijeve

i pročistit će ih

kao zlato i srebro

da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti.

Tad će biti draga Gospodinu

žrtva Judina i jeruzalemska

kao u drevne dane i kao prvih godina.

Riječ Gospodnja.

II.  Krist je uzeo tijelo kako bi postao jedan od nas i kako bi kao čovjek prinio Bogu dostojnu žrtvu. Postavši sličan nama, prošao je kroz naša trpljenja te po njemu imamo put u život.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam Isus tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji — od straha pred smrću —kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.

Riječ Gospodnja.

III. Isusovo prikazanje u Hramu navještaj je njegove žrtve za spas ljudskoga roda. On je iščekivani Spasitelj koji će rasvijetliti ljude spoznajom Boga i učiniti ih dionicima nebeske slave.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem sviju naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

 Starac Šimun koji, nakon što je primio dijete u naručje, iz sveg srca blagoslovi Boga hvalospjevom „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru“. Primivši ga u naručje, starac Šimun spoznaje da je došlo ispunjenje u njegovom životu. Ono ispunjenje koje mu je obećao sam Bog, a koje je i nama obećano. To obećanje je da nas Bog želi spasiti.
Evanđelist predstavlja Šimunov odnos prema životu, prema svakodnevici. Ne znamo što je sve Šimun proživljavao, no možemo pretpostaviti da je živio život isto kao što ga i svatko od nas živi danas, uz sve nepredvidivosti svakodnevice i uz sve njezine poteškoće koje nam donosi kroz zdravlje, odnos s bližnjima, ekonomske situacije pa sve do onih „jednostavnijih“ stvari kao fakultet, posao ili slično.
Danas nam to još, u mladosti, nije toliko jasno, no starac Šimun nas ohrabruje da će sigurno jednog dana biti. Sigurno će nam biti jasnije na koji način je Gospodin u našem životu pripremio svoje spasenje za nas i kako je iskoristio svaki trenutak ne bi li nam se objavio.

Svjetlost na prosvjetljenje naroda

Bez svjetlosti nemoguće je vidjeti. U potpunom mraku je nemoguće vidjeti bilo što. U polutami je čak i moguće vidjeti nešto, no ipak je to djelomično. Svjetlost nam pomaže vidjeti i spoznati stvari u njihovoj cijelosti.
Zanimljiva je stvar što svjetlo omogućuje vid, ali je nemoguće ili jako teško gledati u sam izvor svjetlosti. Sunce nam daje svjetlo, no gledati u centar sunca je nemoguće.
Ista stvar je i s otajstvom Presvetog Trojstva. Nemoguće je obuhvatiti to otajstvo, ali bez njega nam je nemoguće vidjeti spasenje i Božje djelovanje. Ipak, svjetlost kojom se Bog želio obznaniti narodima je dokaz da je mislilo i na tu stvar. Bog se želio obznaniti preko Sina u otajstvu Utjelovljenja i kasnije muke i uskrsnuća. Obznanjuje nam se i svakodnevno, te više puta u danu. Obznanit će nam se i u posljednji dan.
Kroz ta tri načina spoznajemo najveću tajnu kojom možemo opisati Boga: Bog je ljubav, te sve što živimo On može i želi okrenuti na dobro. No, ne smijemo zaboraviti da naša logika ljubavi nije ista kao i Njegova.

Drugi lik kojeg susrećemo u današnjem evanđelju, donosi nam odgovor na pitanje „kako prepoznati tu svjetlost?“. Proročica Ana nam potvrđuje još jednom ono o čemu govore prethodni redci: živi u potpunosti ono na što te poziva svakodnevica i Bog će ti pokazati put kojim trebaš ići, vidjet ćeš svjetlost pripravljenu za spas naroda.
Ne možemo očekivati da ćemo upoznati prijatelja ako ne provedemo s njim naše vrijeme, ako mu ga ne poklonimo. Jednostavno je nemoguće upoznati drugoga ako mu ne dopustimo da nas „dotakne“. A to je moguće upravo kada naše vrijeme provedemo s drugim. Isto je tako i s Bogom. Ana se nije udaljavala od Hrama jer je znala da će tu pronaći Onoga koji ju ljubi i koji za nju sprema velike stvari.
To nam ne govori da danonoćno moramo biti u crkvi i na koljenima. Hram za židove predstavlja fizičku Božju prisutnost. Svojim dolaskom, Krist nadopunjuje tu istinu. Kristova potpuna prisutnost ne nalazi se samo u svetohraništu. Ona se nalazi i onima koji nas dotiču svakodnevno. Nalazi se u obavezama koje nas dotiču.
Tajna mladenačke svetosti nalazi se u nekoliko jednostavnih rečenica, ali opet rečenicama koje sa sobom donose velike odgovornosti. Kada igraš, igraj! Kada učiš, uči! Kada moliš, moli! Odnosno, ono na što te poziva tvoja svakodnevica, nastoj raditi s ljubavlju prema Bogu!
Rečenice djeluju jednostavne. Zapravo i jesu. No, kako smo napisali prije, one donose i odgovornosti. Jednostavno ne isključuje teško. I to će biti naš post i danonoćna molitva koju je Ana obavljala.
To je formula svetosti, to je Anino ne napuštanje Hrama. Možda nećemo odmah sve shvatiti i to će biti frustrirajuće. No, ne treba gubiti nadu i ustrajnost. U tom slučaju, naše ne odvajanje od Hrama će nam pomoći da nastavimo dalje u našem traženju Boga. U svoje vrijeme, sve ćemo razumjeti.

Lectio divina s don Boscom

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

Gospodina susreću oni koji su otvorena srca, slobodni od vlastitih želja i interesa, koji mu služe čitavim bićem. Samo su ga takvi spremni prepoznati i u njemu vidjeti svoje ispunjenje. Otvorimo svoje biće i sagradimo od svoga života hram u  kojemu ćemo se susresti s Bogom, kako bismo već sada u vremenu iskusili vječnost.