MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Pustite nek oboje rastu do žetve.
Nedjelja, 23. 7. 2023. ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Mudr 12, 13.16-19; Ps 86, 5-6.9-10.15-16a; Rim 8, 26-27; Mt 13, 24-43
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Starozavjetni pisac Knjige Mudrosti0 pojašnjava Božju brižnost, blagost i pravednost.
Čitanje Knjige Mudrosti
Osim tebe, Bože, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe.
Riječ Gospodnja.
II. Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima objašnjava kako samo Božji Duh može djelovati i potpomoći ljudsku nemoć.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.
Riječ Gospodnja.
III. Evanđelist Matej prepričava Isusovu prispodobu kako je gospodar uz pšenicu pustio da do žetve raste i kukolj.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
U prispodobi koju Isus danas iznosi u središtu je pozornosti Kraljevstvo Božje predstavljeno slikom njive. Na toj je njivi prvo posijano dobro sjeme, međutim dok su ljudi spavali posijan je i kukolj koji se naravno nije mogao na vrijeme uočiti. Tek kad je usjev uzrastao, sluge su ga primijetile. Tako je nekako i u našemu životu. U srce nam se neprimjetno uvlače razne misli, predrasude, želje, napasti, ponude. S vremenom, ukoliko nad njima ne bdijemo – zanimljivo i u prispodobi se kaže da je kukolj posijan dok su ljudi spavali – sve te sitne stvari pretvaraju se u nešto veliko, u grijehe, mržnju, ovisnost, natjecanje, osvetu, preljub. U skladu s takvom dinamikom duhovnog života, sveti Bernard je govorio kako ono što se prije nismo usudili dodirnuti postane našom hranom, ono što nam se činilo nepodnošljivim postane nam navikom, ono zbog čega bi nas savjest prije opterećivala sada nam je lak i ugodan teret. Tako, malo pomalo, dolazimo do tvrdoće srca i neosjetljivosti. Nastavlja dalje sveti Bernard: a ako me pitaš što je to tvrdoća srca znači da je već posjeduješ.
Sluge iz prispodobe prestravljene takvim razvojem događaja žurno odlaze gospodaru sa željom da odmah iščupaju kukolj. Koliko smo samo puta i mi, zamijetivši neka od maločas navedenih zastranjenja, poželjeli odmah stvari uzeti u svoje ruke, promijeniti na silu i preko noći sebe i one oko nas. No, ako pažljivo čitamo prispodobu dalje, vidimo da Bog to ne očekuje od nas, jer na kraju krajeva zna da ne možemo. Gospodar u prispodobi, brinući se kako ne bi i pšenica bila iščupana s preuranjenim čupanjem kukolja, poziva na strpljivost: „Pustite nek oboje raste do žetve“. Bog to čini zato jer nas ne poistovjećuje s našim grijesima, slabostima, sklonostima. Mi za njega nismo naši grijesi, izdaje, lutanja. Mi smo njegovi sinovi i kćeri u kojima je zasijao svoje sjeme bez ikakve kalkulacije, bez obzira na to kakvo smo tlo.
Današnje prvo čitanje otkriva nam kako se Bog odnosi prema nama: „Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama velikom pažnjom jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. A takvim si djelima poučio da pravednik ima biti čovječan“. Blagost i pažnja moć su našega Boga. Upućen nam je poziv biti poput njega – u tome se krije istinska čovječnost. Smisao našega života nije biti heroji, samootkupitelji, bezgrešni. Smisao je dopustiti Bogu da nas njegova ljubav nastani, da nas njegovo milosrđe dirne, da nas njegova strpljivost izliječi, da nas njegova milost preobrazi. Ni oproštenje ni ljubav ni novi život ne možemo negdje iz sebe izvući kao da bi u nama bio njihov izvor. Potvrđuje to današnje prvo čitanje kada kaže: „podario si sinovima svojim dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe“. Bog nam daje pokajanje, Bog iskorjenjuje kukolj. Molimo za hrabrost i poniznost kako bismo mu dopustili da nas još za života pobijedi, da nas pobijedi prije žetve života kada će se kukolj spaliti, a pšenica spremiti u Njegovu žitnicu.
Izvor: www.kblj.hr (s. Vinka Marović, FDC)
OTPUST
Možda smo malo zbunjeni Božjom riječju i postupcima, ali to je dobro jer ćemo više o njoj promišljati, a samim time i djelovati. Svakako budimo hrabri, ustrajni i ponosni pronositelji radosne vijesti spasenja svuda gdje idemo i nastojmo je nesebično dijeliti svima s kojima se susrećemo.