MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Pustite nek oboje rastu do žetve.
Nedjelja, 19. 7. 2020. ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Mudr 12, 13.16-19; Ps 86, 5-6.9-10.15-16a; Rim 8, 26-27; Mt 13, 24-43
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Božja moć u skladu je s njegovom pravednošću. Bog je apsolutni vladar te svoju moć ne mora dokazivati uništavanjem i osvetom, nego je slobodan iskazivati milosrđe i blagost.
Čitanje Knjige Mudrosti
Osim tebe, Bože, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe.
Riječ Gospodnja.
II. Ograničenost naše spoznaje otežava našu molitvu i čini je nesigurnom, no otvorenost Duhu Božjem čini je istinitom i pravom. Naša molitva pronalazi svoj smisao ako u njoj tražimo Božju volju.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.
Riječ Gospodnja.
III. Božje kraljevstvo raste na zemlji da bi svoju puninu doseglo u vječnosti. Isusove prispodobe progovaraju o Božjem odnosu prema tom rastu. Bog je siguran u pobjedu dobra, unatoč zlu, stoga je strpljiv prema nama kako bismo donijeli rod.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Nakon prispodobe o sijaču i tumačenju te iste prispodobe današnji odlomak Matejeva Evanđelja donosi nam jednu novu Isusovu prispodobu i to onu o kukolju. Kada kažemo kukolj, tada mislimo na štetne biljke u poljodjelstvu poput trnja, strička i tome slično…
Neprijatelj – Zli – dok sve miruje i čovječanstvo samo naizgled spava, na Božjoj njivi sije kukolj. Malo-pomalo, dok usjev izraste i isklasa pokazat će se posred žita i štetno djelovanje posijanog kukolja. Sluge su zbunjeni pojavom tih štetnih biljaka, no domaćinu je poznato skriveno djelovanje zla neprijatelja.
Na njihov upit i želju da ga iščupaju, odgovora mirno i staloženo: ‘Pustite nek’ oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’ Dakle, pozornost domaćina nije usmjerena na mrska neprijatelja i njegovo štetno djelovanje. Ono do čega je njemu stalo jest da dobro sjeme izraste i isklasa i donese obilat urod.
A kada dođe vrijeme žetve, onda će se pobrinuti i za kukolj. Žetva u biblijskom izričaju označava sud i svršetak vremena. A mi dobro znamo da osuda i konačni sud pripada samo dobrom Bogu, koji je u današnjoj prispodobi prikazan kao strpljivi domaćin, koji u svom neizmjernom milosrđu i sa samo Njemu svojstvenom strpljivošću podnosi pomiješanost dobrih i zlih. Tu stvarnost jako lijepo izriče psalam 103,8; ‘Milosrdan i milostiv je Jahve, strpljiv i bogat milosrđem’.
Ovom prispodobom kao da nam se želi reći da u ovom svijetu u kojem živimo, u našim srcima, pa i u našoj Crkvi ima i bit će dobrog sjemena, ali i kukolja. Gospodinu je to poznato, poznat mu je spori rast dobroga sjemena i dobro On zna da, usprkos svim našim ljudskim strahovima, ono ne može biti izgubljeno. Priznajmo sami sebi, dragi prijatelji, da često padamo u napast negativnog i grešnog razmišljanja dok promatramo svoga bližnjega.
Svima nama Gospodin po ovoj prispodobi želi darovati dostatno vremena za obraćenje i povrat k Njemu. Na nama je da naučimo strpljivo surađivati na samo naizgled dugom poslu u njivi Gospodnjoj. Tko ima uši, neka čuje!
Izvor: HKR, p. Ante Šiško
OTPUST
Svatko od nas je Božja njiva. U svakome od nas raste život i kukolj. Razlika između njih je u tome što je oko žita potreban trud, a kukolj raste sam od sebe. Oko dobra je potreban trud. Potrebno je postati zreo vjernik, oblikovanje savjesti, koja se rađa iz susreta s Gospodinom. Tako ćemo moći živjeti u svijetu takvom kakav jest, bez straha, lažnih slika o sebi ili osuđivanja drugih. Gospodin želi biti blizu svakom čovjeku. Otvorimo se da to može biti i po nama.