MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš.
Nedjelja, 20.2.2022. SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
1Sam 26,2.7-9.12-13.22-23; Ps 103,1-4.8.10.12-13; 1Kor 15,45-49; Lk 6,27-38
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Iako se našao u prilici u kojoj mu je bio predan život njegova neprijatelja, kraljaŠaula, David ga odlučuje poštedjeti. Čini to iz strahopoštovanja prema Bogu jer je svjestan da je Šaul Božji pomazanik.
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane:
Ustade Šaul i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu.
David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i voj¬nici ležahu oko njega.
Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao u ruke tvoga neprijatelja. Zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?«
Nato David uze koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglav¬lja i oni odoše. Nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina.
David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore, podaleko, tako da je među njima bio velik prostor. I viknu David: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjega.«
Riječ Gospodnja.
II. Mi nosimo u sebi sliku i Adama i Krista. Po Adamu pripadamo ovoj zemlji, a po Kristu nam je otvoreno nebo.
Braćo:
Prvi čovjek, Adam.,postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
Riječ Gospodnja.
III. Pozivajući na ljubav prema neprijateljima, Isus donosi kriterij po kojemu se raspoznaju oni koji su njegovi. Ljubeći neprijatelje i čineći dobro svima pokazujemo da smo djeca nebeskog Oca koji ljubi sve ljude.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.
Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima.
Budite milosrdni kao stoje Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osudujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«
Riječ Gospodnja
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Samo jako! Prošle nedjelje slušali smo ulomak o blaženstvima u kojem Isus pred nas stavlja program kršćanskog života koji je pomalo van svake ljudske logike. Ove nedjelje, pred nama je možda najteže evanđelje u cijeloj liturgijskoj godini. Isus je još zahtjevniji i ide korak dalje: poziva nas da ljubimo naše neprijatelje.
Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje… Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.
Prvi mogući obrambeni mehanizam može biti taj da si kažemo: „Pa ja nemam neprijatelje!“ Možda i nemaš neprijatelje u strogom smislu riječi, ali svatko od nas ima one koje mu je lakše ljubiti i one koje mu je teže ljubiti, one kojima mu je lakše činiti dobro i one kojima mu je teže činiti dobro. Lako je biti dobar s onima koji su nam simpatični, koji s nama dijele ista mišljenja, s prijateljima vjernicima, u grupi animatora itd. A što je s onima koji to nisu? Eeee… Ljubiti takve itekako košta! Ljubav je danas često svedena samo na osjećaje: družimo se i volimo se jer se zajedno osjećamo dobro. Prava ljubav, kršćanska ljubav, puno je više: ljubiti drugoga radi njega samoga, željeti mu dobro.
Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.
„Pa to mogu samo sveci!“ Ne, to može svatko od nas! Moramo vjerovati da Isus od nas nikada ne traži više od onoga što možemo. Sjetimo se, uostalom, da riječ „kršćanin“ ima kao korijen riječ „Krist“ i da, ako se nazivamo kršćanima, trebamo slijediti Njega (koji je itekako ljubio neprijatelje) i ono što nam govori.
Štoviše, mi kršćani nismo otoci. Mi kršćani u društvu predstavljamo Crkvu. Na kraju krajeva, predstavljamo samoga Boga. A predstavljamo li ih na pravi način? Ako smo zatvoreni samo u krug onih koji su nam simpatični, bliski i istih ideja, tada ostalima šaljemo krivu sliku o Crkvi i o Bogu. Naš Bog je Otac. Naš Bog ljubi jednako i „prijatelje“ i „neprijatelje“. Naš Bog nije „zatvoreni“ Bog.
Kršćanin ne bi smio govoriti: „Ja sam njega/nju zauvijek prekrižio/la!“. Minimalno što može napraviti u takvim slučajevima je dati sve od sebe, a hod odnosa onda ovisim naravno, i o drugoj osobi. Tko smo mi da nekoga drugog zauvijek ‘prekrižimo’? Sjetimo se samo koliko nama Bog oprašta i nikada nas ne križa. Božje je milosrđe neizmjerno.
Ne sudite i nećete biti suđeni.
„Nastoj da te vole, umjesto da te se boje.“- ponavljao je don Bosco svojim salezijancima dajući im pritom formulu za pridobiti mlade, posebno one najudaljenije od Boga i Crkve. Ako u nekome ima zla, dobro, tj. ljubav jedino je što ga može uništiti. Često mi kršćani znamo, u susretu s onima koji su nam u nekom smislu daleki, biti naoružani istinom, ali bez milosrđa. Znamo bacati kamenje na grešnike, misleći da smo pravedni (Usp. Iv 8,7). Često ih znamo suditi, bez da smo ih dobro upoznali. Upravo ćemo zbog takva pristupa mi sami biti suđeni. Crkva nije zločesta maćeha, nego majka! O tome našem pristupu ovisi velikim dijelom i budućnost Crkve (Hoće li se naše crkve sve više puniti ili prazniti?)!
Dragi Bože! Hvala ti što me svojom Riječju uvijek iznova podsjećaš da nisam stvoren/a za osrednjost. Želim ti dopustiti da me svakodnevno odgajaš, kako bih među svojim vršnjacima, pogotovo onima koji su dalje od Tebe, svojim primjerom širio sliku o Bogu koji je Otac i Crkvi koja je Majka. Učini srce moje po srcu Svome!
Lectio Divina s Don Boscom
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Gospodin nam uvijek otvara novi pogled na stvarnost jer nas želi obdariti novošću života. Oslobađa nas od svega što nas sputava da živimo kao novi ljudi. Budimo svjedoci te novosti onima s kojima nas život povezuje, moleći Gospodina za ustrajnost i snagu na tom putu, kako bismo sve više rasli prema njegovoj slici koju svatko od nas nosi u sebi.