MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Razdijeli onima koji su posjedali koliko su god htjeli.
Nedjelja, 28. 7. 2024. SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
2Kr 4,42-44; Ps 145,10-11.15-18; Ef 4,1-6; Iv 6,1-15
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Elizej zapovijeda da se nahrani narod hranom koja je bila namijenjena kao dar Bogu, i od nje su se ljudi nasitili te je ostao suvišak.
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem Elizeju kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: »Daj ljudima neka jedu!« Ali njegov momak odgovori: »Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?« On odgovori: »Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Gospodin: ’Jest će i preostat će.’« I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Gospodinovoj.
Riječ Gospodnja.
II. Pavao poziva Efežane, a zajedno s njima i sve nas, da djelujemo u ljubavi čuvajući jedinstvo, jer je jedan Gospodin i jedan poziv.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
Riječ Gospodnja.
III. Isus hrani mnoštvo s pet kruhova i dvije ribe koji postaju znak obilja kojim Bog obasipa svoj narod.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
…ŠTO BOG OD NAS TRAŽI? Samo ono malo što mi možemo dati od sebe, a onda on sve čini za nas… Ovdje je dječačić koji ima pet kruhova i dvije ribe. Ali što je to za tolike? – rekao je Andrija Isusu. A bilo je sasvim dovoljno da je postalo dragocjena hrana za čitavo mnoštvo. Ono što dajemo postaje kao jeka koja nam se vraća…
Otac i njegov sinčić šetali se dolinom među visokim planinama i dječačić uzvikne: “Ah tata, kako je lijepo ovdje!” Iznenada se začuje glas koji je dolazio s planine:
“Ah tata, kako je lijepo ovdje!”Iznenađeni dječak zaviče još jače: “Tko si ti?”
Ali čuo je glas koji je ponovio: “Tko si ti?”
Na to dječak ljutito vikne: “Kukavico! Zašto mi se rugaš?”
Glas mu međutim odgovori: “Kukavico! Zašto mi se rugaš?” Dječak sada pogleda na svog oca i upita ga: “Tata, tko je to?”
“Sine”, reče otac, “obrati pozornost.“ Tada otac viknu: “Divim ti se!“ Glas odgovori: “Divim ti se!” Otac ponovo uzviknu: “Predivan si!” Glas reče: “Predivan si!” Dječak je stajao iznenađen, ali još uvijek čekajući odgovor.
Otac mu objasni: “Sine, ljudi ovo zovu ‘jeka’, ali to je u stvari ‘život’. Život nam vraća ono što dajemo.“
Ako primamo iz Isusove ruke onda i u nama mora proraditi njegovo Srce. Ako slijedimo njegov primjer, slušamo njegove riječi onda će i njegov život odzvanjati u nama. U suprotnom vratit će nam se sve one ružne stvari koje smo slijedili ili slušali ili činili. Da bismo bili hrana drugima, život drugima, prilika drugima, svima nam je najprije potrebna takva hrana iz Isusove ruke. Stisnuto srce nosi mnoga prokletstva u sebi, a blagoslov je u sebedarju. Nebeski Oče, ti si nam dao svoga ljubljenoga Sina, i taj dar ne prestaje nas okupljati i hraniti kruhom života. Ujedno ta darežljivost svaki put nas podsjeća i poziva na darivanje za druge. Mi smo njegovi svaki put kad slijedimo njegov primjer, a tada nam je ondje zagarantirana njegova blizina koja umnaža blagoslov.
Petar Galić, OP
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Bogu nikad ništa nije bilo i neće biti nemoguće. Jedina granica toga koliko ćemo sami primiti, jest koliko smo spremni primiti. Zato širom otvorenih srdaca, primimo to izobilje koje nam Bog daje, kako bismo ga mogli i drugima uvijek prenositi.