MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Bdijte jer ne znate kad će se domaćin vratiti.
Nedjelja, 29. 11. 2020. PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA:
Iz 63,16b-17b; 64,2b-7; Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19; 1Kor 1,3-9: Mk 13,33-37
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Prorok Izaija izriče tužaljku zbog Božje odsutnosti. Narod je odlutao s Božjih putova, postao nečist, te se više ne može približiti Bogu. Stoga prorok izriče vapaj za Božjim povratkom, pozivajući se na Božju vjernost i njegovo očinstvo.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. Pritječeš onomu što pravdu čini radosno, onima što se tebe spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.
Riječ Gospodnja.
II Kršćani su oni koji su obdareni Božjom milošću u Isusu Kristu. Postojanost u kršćanskom životu dar je Boga koji nam je vjeran.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
Riječ Gospodnja.
III. Isus poziva svoje učenike na pripravnost za trenutak Božjega pohoda. Bdjeti znači živjeti život kao iščekivanje Gospodina.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
Riječ Gospodnja
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Budući da ne možemo znati kada će se Gospodin vratiti, potrebna nam je budnost u očekivanju. I mi, stoga treba da bdijemo kao ono upravitelj kuće i njegove sluge kojima je gospodar povjerio svoju kuću i porazdijelio svakom svoj posao, a vrataru posebice naložio da bdije. Ne istražujemo vrijeme i čas njegova dolaska, nego bdijmo. Svaki ima označenu svoju dužnost. Treba da je u budnosti i očekivanju dolaska Gospodnjega savjesno ispunja. Dolazak će biti nepredviđen. Nitko nije izuzet od dužnosti bdijenja. „Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!“ Ovaj nalog daje Isus cijeloj crkvi svih vremena da danju i noću u molitvi diže svoje oči uperene prema nebu. To on veli i svakom čovjeku, vjerniku napose, jer čas smrti bit će tajan, ali uvijek uranjeni povratak Gospodnji. Prema tomu, naš se život odvija u očekivanju Gospodnjeg povratka. U času smrti bit će Gospodin nazočan i svojim će dubokim pogledom pronicati cio naš život. Pet puta Isus u tom kratkom govoru potiče učenike da paze na se, da bdiju!
Aleksa Benigar, Duhovna razmatranja
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Ovo nam je milosno vrijeme darovano da bismo se u njemu znali zaustaviti. Da bismo otvarali prostore svoga bića za susret s Bogom. Naš život treba postati mjesto na kojemu se susrećemo s Bogom. Zato smo pozvani bdjeti. Prepoznavati Božju prisutnost. Dopustiti Bogu da u naše vrijeme unese vječnost.