PRVA KORIZMENA NEDJELJA

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan.

 Nedjelja, 10. 3. 2019. PRVA KORIZMENA NEDJELJA

 ČITANJA: 

Pnz 26,4-10; Ps 91,1-2.10-15; Rim 10,8-13; Lk 4,1-13

 UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

I. Prvine plodova koje su Izraelci prinosili kao žrtveni prinos znak su zahvalnosti Bogu i priznanja njegova spasenjskog djelovanja u njegovu narodu. Bog koji daje svoja dobra isti je onaj koji je umnožio svoj narod, izveo ga iz ropstva i dao mu da se nastani u Obećanoj zemlji.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije je govorio narodu:

»Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Gospodina, Boga tvoga. Ti onda odgovori i reci pred Gospodinom, Bogom svojim: ’Moj je otac bio aramejski lutalac; on je s malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ondje je postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Gospodinu, Bogu otaca svojih. Gospodin je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu ¬nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Gospodin rukom jakom i mišicom ispruženom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Gospodine, dao.’ Stavi ih pred Gospodina, Boga svoga, i pred Gospodinom, Bogom svojim, duboko se nakloni.«

Riječ Gospodnja.

II. Riječ Božja utkana je u našu nutrinu, ona je unutarnji zakon našega postojanja. Stoga srcem vjerovati, a ustima ispovijedati Krista znači biti u skladu s Božjom voljom o nama, a to je naše spasenje.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Što veli Pismo? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.

Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

Riječ Gospodnja.

III. Nakon Krštenja na Jordanu Duh vodi Isusa pustinjom, gdje je bio izložen kušnjama đavla. Isus se odupire kušnjama pozivajući se na Božju riječ te tako pokazuje da je čovjekova snaga u borbi sa zlom u poslušnosti Božjoj volji.

 

Čitanje svetog Evanšelja po Luki

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«

I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Riječ Gospodnja.

 

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao.
Svake godine na prvu korizmenu nedjelju razmatramo o Isusovu iskustvu u pustinji gdje ga je đavao iskušavao. Sama srž svake Isusove kušnje, i svake naše kušnje, jest učiniti Boga sporednim, učiniti Boga manje važnim od nečega drugog u životu. Svaka kušnja ne poziva na izravno činjenje zla nego pod izlikom činjenja dobra, dovodi nas do odbacivanja Boga, do toga da na našoj listi prioriteta Bog nije na prvom mjestu. Upravo zbog toga, na početku korizme razmatramo ovo evanđelje. Bog nas poziva da dopustimo Duhu da nas odvede u pustinju i da preispitamo sami sebe koje mjesto Bog zauzima u našem životu. Je li On uvijek i u svakoj situaciji prvi i nezaobilazan ili ga znam ponekad staviti po strani, misleći da je bolje i lakše bez njega.

  1. kušnja: „Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.“

Prvu kušnju možemo izreći i ovim riječima: Ako si Sin Božji nahrani sve gladne ovoga svijeta, daj svima jesti da mogu dostojno živjeti. Zar ne bismo svi htjeli da nema više gladnih u svijetu, da nitko više ne umire od gladi? Naravno da trebamo i moramo pomoći gladnima, i da se trebamo zauzeti da svi imaju uvjete za dostojan život, no Isus želi naglasiti nešto još bitnije, a to je da ne smijemo zaboraviti na Boga i da ne smijemo zaboraviti da čovjek nema samo tijelo koje treba nahraniti, nego i dušu koju također treba hraniti. Isus mnogo puta u Evanđelju daje hranu mnoštvu (prisjetimo se samo umnažanja kruha i riba), no uvijek nakon što je prvo nahranio njihovu dušu Božjom riječju. Na koncu, Isus je sam postao kruhom za sve one koji žele imati život vječni.

  1. kušnja: „Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.“

Drugu kušnju možemo izreći i ovim riječima: Ako si sin Božji uzmi moć u svoje ruke i učini ovaj svijet lijepim i sretnim, daj da svuda vlada mir i blagostanje. Ovo je jedna zamka u koju i mi, današnji kršćani, često upadamo, a to je: koristiti vjeru u svrhu političke moći. Pitanje s kojim se često susrećemo glasi: Zašto svijet nije bolji, ako postoji kršćanstvo? Zar ne bi bilo najlakše napraviti jedno veliko kraljevstvo u kojem vlada blagostanje za sve. S tom zamkom se susreo i Isus kada su ga htjeli učiniti njihovim kraljem. No Isus nas i ovdje želi poučiti nečemu drugom, a to je da kraljevstvo Božje nije od ovoga svijeta i da nijedno zemaljsko kraljevstvo i nijedan zemaljski kralj ne može pružiti vječno spasenje čovjeku. A čemu nam služi sve blagostanje i mir ako izgubimo dušu i život vječni? Božja moć je tiha, Božja vladavina je služenje u skrovitosti. Sva kraljevstva propadaju, samo ono Božje ostaje. 

  1. kušnja: „Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju, I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.“

Kod ove kušnje đavao koristi sveto pismo kao svoj argument, đavao se prezentira kao teolog koji dobro poznaje sveto pismo. Ovu kušnju možemo izreći riječima: Ako je Bog uistinu Bog, On će učiniti ono što je rekao. Izgleda jako jednostavno i bezazleno – ta zašto Bog ne bi učinio nešto što je rekao. Zamka koja se krije iza ove kušnje je ta, da učinimo Boga objektom našeg eksperimenta, odnosno pokusa. Tako moj odnos s Bogom nije više odnos sa živom osobom, odnos koji proizlazi iz ljubavi i povjerenja, nego se odnosim prema Bogu kao prema robi koju treba iskušati. Isus nam pokazuje da se istinski odnos s Bogom zasniva na povjerenju, na prepuštanju svoga života u Božje ruke. Ono najvažnije što treba činiti u životu jest slijediti Božju volju. Isus se nije bacio s hrama jer je sumnjao da ga Bog neće spasiti, nego jer je duboko vjerovao u Božju zaštitu. To nam je pokazao svojim skokom u smrt, gdje se Bog pokazao kao onaj koji ispunjava ono što je rekao, uskrsnuvši Isusa od mrtvih.

 

Gospodine, Ti znaš moje slabosti i napasti s kojima se svakodnevno borim. Daj mi poniznosti da uvijek mogu priznati i prihvatiti svoje padove, razuma da mogu dati ime svojim napastima i poteškoćama, snage da nikada ne odustanem od borbe, unatoč svim trpljenjima i padovima, a više od svega daj mi uvijek pouzdanja u Tebe, da vjerujem da živiš u meni, raduješ se sa mnom u mojim radostima i boriš sa mnom u mojim borbama. Hvala Ti što si tako dobar!

Lectio divina s don Boscom

 

 

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

 

Osnaženi snagom Duha Božjega, koji podupire naša nastojanja, krenimo za Gospodinom u poniznosti, poslušnosti i pouzdanju i on će blagosloviti naše životne borbe i sve nam okrenuti na dobro.