MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Isus posti četrdeset dana i đavao ga iskušava.
Nedjelja, 26. 2. 2023. PRVA KORIZMENA NEDJELJA
ČITANJA:
Post 2, 7-9; 3, 1-7; Ps 51, 3-4.5-6a.12-14.17; Rim 5, 12-19; Mt 4, 1-11
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Slobodu koja im je darovana kao stvorenjima na Božju sliku, prvi ljudi odlučuju koristiti samovoljno, te na taj način gube milost zajedništva s Bogom. Ta izvorna nevjernost, u kojoj su svoje ostvarenje tražili izvan povezanosti sa svojim stvoriteljem, ljude je udaljila od punine života koju su imali.
Čitanje Knjige Postanka
Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ’Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
Riječ Gospodnja.
II. Adamovim grijehom na sve je ljude prešao grijeh i smrt te su osuđeni, ali su Kristovom pravednošću svi opravdani. Iako je naš život obilježen smrtnošću i ranjenošću grijehom, po Kristu imamo pristup životu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.
Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. I dar – to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha – opravdanjem. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu.
Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.
Riječ Gospodnja.
III. Isus u pustinji pobjeđuje kušnju Napasnika, pozivajući se na svoj odnos s Bogom, koji nikakva kušnja ne može ugroziti, čak i u najranjivijim područjima života.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
Na početku korizme u Markovu evanđelju čitamo kako Isus započinje svoju javnu službu: „Bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona.“ Što je to iskušenje, odnosno napast? Kršćani napast sagledavaju pod dva vida. Prvo i temeljno, čovjek je stvoren slobodan i nema po sebi nikakve duhovne ili svemirske sile ili sudbine, koja bi čovjeka prisiljavala da postupa na određeni način. Konačno, ni krivični zakon redovito ne predviđa mogućnost da bi netko morao činiti zlo, odnosno da se čovjek nekom lošem porivu ne bi mogao oduprijeti. Jer kada bi nama vladala sudbina, usud, životinjski nagon, neke mračne sile, tko bi bio odgovoran? Bi li itko i za što trebao odgovarati?
No, s druge strane, iako je čovjek po sebi slobodan izabrati dobro, ipak toliko puta osjeti kako ga zlo privlači, tako da ne može lako odoljeti. Čak i veliki sveti Pavao priznaje: „Htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim…Jadan li sam ja čovjek!“ I stvarno, ne možemo lako razumjeti tu dvojnost u sebi, tu vlastitu rascijepljenost. Znam da nešto nije dobro – pa ipak to činim, dok, s druge strane, znam da bih nešto dobro trebao činiti – a to stalno odgađam i ne činim. Tu muku osjetimo počevši od djetinjstva, kada je u pitanju pisanje lektire, spremanja vlastite sobe. Iskušenje i napast osjećaju već djeca kada osjete poriv da uzmu ono što im ne pripada.
Što reći? Važno je da razlikujemo dobro i zlo te da izabiremo samo dobro. Kao što se trudimo prati zube, iako nam se baš i ne da, tako je važno da održavamo higijenu svoje duše i duha. Za ono što stvarno vrijedi valja se boriti. Naravno da je – u prvi mah – jednostavnije ljenčariti nego raditi, planuti u diskusiji nego se svladati u govoru, izgleda jednostavnije gurnuti drugoga u stranu da bih napredovao, izgleda tako privlačno zadovoljiti sve strasti i porive koji nam se javljaju. Naprotiv, ako čovjek ipak bira pravi put – koji je redovito teži – onda osjeća kako se ostvaruje kao čovjek, kao osoba, kako mu se život ispunja smislom, dobrotom ljubavlju, kako se obogaćuje čineći dobro. Veli Isus: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.“ To dobro znaju svi dobri i dragi ljudi koji s ljubavlju obogaćuju i oplemenjuju i sebe i svoju obitelj i sve ljude s kojima žive.
Dr. Zvonko Pažin, www.vjeraidjela.com
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Ništa prolazno ne može ispuniti našu potrebu za vječnim. Stoga ne tražimo vječno u prolaznim dobrima. Ne služimo im, nego se služimo njima u izgradnji boljega svijeta, kako bismo ispunili zadaću koju nam je Gospodin povjerio. Samo ćemo tako postići neprolaznu radost.