MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Vidješe oči moje spasenje tvoje.
Nedjelja, 2.2.2025. PRIKAZANJE GOSPODINOVO. SVIJEĆNICA
(Po odredbi Hrvatske biskupske konferencije prva nedjelja u veljači se slavi kao “Dan života”)
ČITANJA:
vl.: Mal 3, 1-4; Ps 24, 7-10; Heb 2, 14-18; Lk 2, 22-40
UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI
I. Prorok naviješta skori dolazak Gospodina, koji će se pojaviti kao onaj koji sudi i pročišćava svoj narod. Bog želi da njihovo bogoslužje i njihova djela budu odraz istinske pravednosti.
Čitanje Knjige proroka Malahije
Ovo govori Gospodin Bog:
Evo šaljem glasnika
da put preda mnom pripravi.
I doći će iznenada u Hram svoj
Gospodin koga vi tražite
i Anđeo Saveza koga žudite.
Evo ga, dolazi već —
govori Gospodin nad Vojskama.
Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska
i tko će opstati kad se on pojavi?
Jer on je kao oganj ljevačev
i kao lužina bjeliočeva.
I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava.
Očistit će sinove Levijeve
i pročistit će ih
kao zlato i srebro
da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti.
Tad će biti draga Gospodinu
žrtva Judina i jeruzalemska
kao u drevne dane i kao prvih godina.
Riječ Gospodnja.
II. Krist je uzeo tijelo kako bi postao jedan od nas i kako bi kao čovjek prinio Bogu dostojnu žrtvu. Postavši sličan nama, prošao je kroz naša trpljenja te po njemu imamo put u život.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam Isus tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji — od straha pred smrću —kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.
Riječ Gospodnja.
III. Isusovo prikazanje u Hramu navještaj je njegove žrtve za spas ljudskoga roda. On je iščekivani Spasitelj koji će rasvijetliti ljude spoznajom Boga i učiniti ih dionicima nebeske slave.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Riječ Gospodnja.
RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE
„Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda!“ – uzviknuo je starac Šimun kad je primi dijete Isusa u Hramu. Evanđelist Luka danas ispred nas stavlja starca Šimuna i maleno djetešce Isusa. Kao da u jednom trenutku ispred sebe imamo cijeli jedna život, početak i kraj, dijete i starca. Danas smo pozvani promisli o našim životima, o vrijednostima koje živimo ili ne živimo, o našoj vjeri.
…Živimo li i mi danas poput starca Šimuna: moleći, posteći, prikazujući i iščekujući dolazak našega Spasitelja? Hranim li svoju vjeru? Kako živim svoje poslanje kršćanina u svijetu? …
Vjera je ona koja pokreće naša srca, jača duh, krijepi snagu i potiče nas na djelovanje u ustrajnosti i potpunom predanju volji Božjoj. Ponekad postane zamorno svaki dan živjeti uobičajeno. Osim toga danas to nije ‘in’. Potrebno je puno kretanja, buke, informacija koje su često nepotrebne i ponekad beskorisne….
Šimun nas danas poziva na autentičnost življenja u malim, svakodnevnim tj. običnim stvarima. Ništa spektakularno. On je spoznao Boga prije svih. Prepoznao je Spasitelja u liku malenog djeteta u naručju svoje majke, pod brižnim okom zemaljskog oca Josipa. Veliko je to otajstvo. Skriveno onima koji ne znaju što sa tišinom, što s molitvom, što sa sakramentalnim životom.
Zastanimo na trenutak, promotrimo starca Šimuna, promotrimo njegovu samozatajnost i ustrajnost, vjernost i predanje. Otvorimo oči svog srca, kako bismo u malim i običnim stvarima i ljudima prepoznali samog Boga i njegovu volju.
s. Marija Medved, FDC
OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI
Gospodina susreću oni koji su otvorena srca, slobodni od vlastitih želja i interesa, koji mu služe čitavim bićem. Samo su ga takvi spremni prepoznati i u njemu vidjeti svoje ispunjenje. Otvorimo svoje biće i sagradimo od svoga života hram u kojemu ćemo se susresti s Bogom, kako bismo već sada u vremenu iskusili vječnost.