PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Tko je moj bližnji?

 Nedjelja, 14. 7. 2019. PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Pnz 30,10-14; Ps 69,14.17.30-31.33-34.36ab.37; Kol 1,15-20; Lk 10,25-37

UVOD U ČITANJA IZ SLUŽBE RIJEČI

 I. Božje zapovijedi nisu nešto izvan čovjeka, nego su upisane u njegovom srcu. Nije ih teško vršiti jer su u skladu s ljudskom naravi i vode nas do ostvarenja punine ljudskosti.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije je govorio narodu: »Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona! Obrati se Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.

Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima da bi rekao: ’Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je i objaviti da je vršimo!’ Nije ni preko mora da bi mogao reći: ’Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je i objaviti da je vršimo!’ Jer blizu ti je riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu, da je vršiš.«

Riječ Gospodnja.

II. Krist je središte svega stvorenja, na zemlji i na nebu. Njemu pripada prvenstvo među svime što je stvoreno i u njemu sve nalazi svoje ispunjenje. Njegovom žrtvom stvorenje je pomireno s Bogom.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima

Krist Isus slika je Boga nevidljivoga,

prvorođenac svakog stvorenja.

Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji,

vidljivo i nevidljivo,

bilo prijestolja, bilo gospodstva,

bilo vrhovništva, bilo vlasti –

sve je po njemu i za njega stvoreno:

on je prije svega

i sve stoji u njemu.

On je glava tijela, Crkve;

on je početak, prvorođenac od mrtvih,

da u svemu bude prvak.

Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu

i po njemu

– uspostavivši mir krvlju križa njegova –

izmiriti sa sobom sve,

bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Riječ Gospodnja.

III.  Prispodobom o milosrdnom Samarijancu Isus ukazuje da nas usko shvaćanje Božjeg zakona udaljuje od istine i ljubavi. U Isusu Bog je došao blizu svakom čovjeku te je i svatko od nas pozvan biti drugome bližnji. Put prema drugom čovjeku put je prema vječnom životu.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:

»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE  

„…Na putu iz Jeruzalema u Jerihon svećenik i levita nailaze na umirućeg čovjeka, kojeg su razbojnici napali, opljačkali i ostavili. Gospodnji je Zakon u takvim situacijama predviđao da se takvome pomogne, ali obojica prolaze dalje bez zaustavljanja. Bili su u žurbi… Svećenik je, možda, pogledao na sat i rekao: “Zakasnit ću na misu… imam misu”. A drugi je rekao: “Ne znam da li mi zakon to dopušta, jer ima krvi i onečistit ću se…”.  Odlaze drugim putem i ne prilaze. I ovdje nam prispodoba pruža prvu pouku: ne znači samo po sebi da oni koji pohode Dom Božji i poznaju njegovo milosrđe znaju kako ljubiti bližnjega. To nije automatski! Možeš znati cijelu Bibliju, možeš znati sve liturgijske rubrike, možeš znati svu teologiju, ali znati ne znači automatski i ljubiti: ljubav ima drugi put, potrebno je znanje, ali i nešto više… Svećenik i levit vide, ali ignoriraju; gledaju, ali ih nije briga. Ipak, nema prave vjere ako se ne pretvara u službu bližnjih. Nikada ne zaboravimo: pred patnjom tolikih ljudi iscrpljenih glađu, nasiljem i nepravdama ne možemo ostati promatrači. Zanemariti patnju čovjeka, što to znači? To znači ignorirati Boga! Ako ne priđem tome muškarcu, ženi, djetetu, starcu ili starici, ne približavam se Bogu. (…) Samarijanac, naime upravo onaj prezreni, (…) “sažali se”, to jest srce, grudi mu ustreptaše! Eto razlike. Druga dvojica ga “vidješe”, ali njihova srca ostadoše zatvorena, hladna. Samarijančevo srce kuca kao jedno s Božjim srcem. Naime, “samilost” je bitna značajka Božje milosti. Bog suosjeća s nama. Što to znači? On pati s nama, osjeća naše patnje. Suosjećati znači “osjećati s nekim”. Taj glagol znači da srce brže zakuca i zadrhti pri pogledu na čovjekovo zlo. A u gestama i postupcima dobrog Samarijanca prepoznajemo milosrdno Božje djelovanje u cijeloj povijesti spasenja. To je ista ona samilost kojom Gospodin izlazi u susret svakom od nas: on nas ne ignorira, zna naše boli, zna koliko trebamo pomoć i utjehu. (…) I ako ga odbacimo, on čeka: strpljiv je i uvijek je uz nas.
Ta je prispodoba divni poklon svima nama, ali i obaveza! Svakome od nas Isus ponavlja ono što je rekao zakonoznancu: “Idi pa i ti čini tako!” (r. 37). Svi smo pozvani prijeći isti put koji je prešao dobri Samarijanac, koji je slika Krista: Isus se prignuo k nama, postao naš sluga, i tako nas spasio, da i mi možemo ljubiti jedni druge kao što je on nas ljubio, na isti način.

Iz kateheze pape Franje na općoj audijenciji 27.4.2016.

OTPUST IZ SLUŽBE RIJEČI

 

Jesmo li pronašli odgovor na pitanje: „Tko je moj Bližnji?“ Možda nije svatko bližnji, ali svatko može postati moj bližnji. Ili, još bolje, ja mogu postati bližnji svakome kome je potrebna moja ljubav i dobrota. Bog je ljubav, a ljubav približava ljude, a ne udaljava ih međusobno. To nam je Isus pokazao svojim životom. Idimo pa i mi činimo tako!